Mediteranska kuhinja Hrvatske ušla je na popis kulturne nematerijalne baštine UNESCO-a. Dobro nama ide s UNESCO-om, voli ta institucija i picigin i pršut i maslinovo ulje i srdele. Ima bit da je mnogo uneskovaca ljetovalo u Hrvatskoj.
E, kad bi nam tako dobro išlo s gospodarstvom kao s UNESCO-om. Kad bi nas barem Fitch i Standard and Poor's voljeli kao UNESCO -bili bismo na konju. Ovako nezaposlenih je gotovo 356 tisuća i tu je brojku teško upratiti jer raste iz dana u dan. Ipak, Vlada je povukla prijedlog novog zakona o radu koji bi mogli sažeti rečenicom: poslodavac može što hoće i kome hoće. Iako to ne prizanju, očito su skužili da je Hrvatska socijalna bomba, običnim rječnikom rečeno - prepali su se. Službeno objašnjenje je da trebaju vidjeti je li zakon u skladu s europskom pravnom stečevinom. Tko god je samo 10 minuta pratio pregovore s Unijom, jasno mu je da nije. I elem, svaka zemlja članica zakone u startu radi unutar okvira pravne stečevine. Sindikati su ipak održali najavljeni prosvjed na Markovu trgu, uz potporu laburista.
Politički salto mortale tjedna počinio je, a tko drugi doli ministar Jovanović. Uskrativši mjesečene naknade za prijevoz učiteljima, nastavnicima i profesorima. Jer, kaže, nije imao novca u proračunu svoga Ministarstva i nije raskinuo granske kolektivne ugovore što mu je sugerirao Linić. Sve to zvuči onako, ali najzanimljivije bi bilo znati što to Jovanovića goni na sve te poteze, na permanentno omalovažavanje svega i svačega i svakoga. Od učitelja do rektora. U svakom slučaju, Jovanoviću je netko ohladio glavu i sad kaže da će prijevoz učiteljima isplatiti u siječnju. Kako je bilo krenulo, samo smo čekali da negdje izađe spin da učitelji novac ne mogu dobiti jer je utrošen na referendum. Malo je falilo.
Obavljen je referendum o ustavnoj definiciji braka. Oko 39 posto, točnije 950 tisuća građana i to, zanimljivo, svih profila dalo je svoj glas za tu ustavnu promjenu. Protiv ih je bilo upola manje. U ozračju nedemokratske poltičko-javne harange i ovoga je puta zakazala struktura koja u nas kao da ne postoji. A to je hrvatska akdemska zajednica. Ne ponudivši nabrijanoj javnoj atmosferi glas razuma. Nisu to organizirano jasno i glasno učinili ni svjetonazorski, a ne ideološki lijevi intelektualci ni takozvani katolički. Takozvani zato jer se tim titularom kite kad je poželjno, a kad nije šute čuvajući svoje slatke male sinekure.
Kampanja za referendum pokazala je sve slabosti hrvatskog nesvršenog društva. Roger Scruton u svojoj konzervativno-britanskoj superiornosti za to ima izvrstan znanstveni izraz - oikofobija. Utemeljen na grčkoj riječi oikos - kuća, a značio bi prijezir prema sebi samom, vlastitu podrijetlu i identitetu. U Hrvatskoj su potpisi prikupljeni i za jednu mnogo ozbiljniju priču od bračne - za referendum o primjeni ćirilice. I to njih 650 tisuća.
Premijeru bi bilo vrijeme da prestane biti arogantan, smiri taštinu, proguta nesporazume, pođe u Vukovar i objasni i stožeru i narodu zbog čega se taj referendum najvjerojatnije neće provesti. Uvažavajući da je Vukovar grad ostavljen u sumraku međunarodne i svake druge pravde. I da je epopeja na kojoj je stvarana naša država začinjena frustracijom svake vrste koja samo raste. Pa taj referendum ne bi doista donio nikakva dobra. Ako bi u Vukovaru trebalo provoditi neki referendum, onda je to onaj o školama. Da djeca konačno počnu skupa ići u vrtiće i pohađati nastavu. Da je to ranije učinjeno, mnoge bi stvari ondje drugačije izgledale.
Protiv referenduma o ćirilici je i šef oporbe, ujedno i najnepopularniji hrvatski političar. Iako je dao svoj potpis 'za' on je protiv. A 'za' je bio jer je revoltiran Vladom. Nek on i oporba taj revolt iskažu polemikom u Saboru, a od vladajućih očekujemo da se referiraju i na najnoviju srpsku diplomatsku inicjativu -pamflet koji Beograd šalje svim državama i valadama svijeta. U njemu u 14 točaka, opisuju kako se u Hrvatskoj, prema njihovu mišljenju, vrijeđa i straši srpska manjina. Pritom ministar Mrkić ostavlja dojam da je hrvatska Vlada u toj sanu-priči partner njihove politike. Nadamo se da je ova izjava izmišljeno-jednostrana i da je taj dojam netočan.
U tjednu koji je za nama, 32 posto građana je kazalo da želi novu političku opciju koja bi vodila Hrvatsku. U postupku protiv Sanadera svjedočile su njegova supruga Mirjana i bivša bliska suradnica Jadranka Kosor. Prva je kazala da su oni sve što imaju pošteno zaradili, a druga da je potpisala odluku o spornoj zgradi u Planinskoj jer je on tako naložio.
Umro je Nelson Mandela, korifej svjetskog mira i jedna od ikona turbulentnog 20. stoljeća.
Napustio nas je i pater Zvjezdan, redovnik kojem mnogi i vjerni i nevjerni imaju razloga kazati 'veliko ti hvala'.
Ipak, našim su gradovima zasjala svjetla svih boja. Unoseći tako radost u ovo ne baš radosno vrijeme. I doista, radujmo se, Božić dolazi.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook