Prisegnula je predsjednica. Hrvatska je ženskog roda pa je više i red da joj je na čelo došla žena. A i Ustavni nam sud vodi žena. Baš cool. Kritike o nekom kiču na inauguraciji ne stoje. Inauguracija je inauguracija i ne smije biti lišena simbola.
Simboli, doduše, nisu mjerilo nečijeg domoljublja, ali su bitni jer s njima komuniciramo našu državu. Ili točnije, za sve demokratske zemlje koje drže do sebe, simboli su nezaobilazni. Govor joj je bio petica. Obojen državnim ponosom, ali vrlo strukturiran, na način da je a priori negirao predrasude i obuhvatio sve društvene grupe, a domoljublje definirao kao rad, a ne busanje u prsa hrvatska.
Malo je podsjetio na rečenicu inauguracijskog govora predsjednika Kennedyja ''ne pitajmo što domovina može učiniti za nas, već što mi možemo učiniti za domovinu''. Kolinda Grabar Kitarović, politički odgojena po zapadnim standardima, u mandat evidentno ulazi uz otpor struktura za koje je demokracija tek metafora isključivo za njihove stavove. Taj otpor zapravo i nije loš znak.
Josipović se ne vraća u SDP: 'Ne želim statirati u politici koja nije dobra!'
Sabrao je svu ogorčenost bivši predsjednik koji se nije uspio potvrditi u drugom mandatu. Jer upravo izjava o ne pridruživanju SDP-u zrcali njegovu nesabranost. Nesabranost zato jer ne pokazuje svjesnost o tome da nešto više od milijun glasova birača nije dobio na artikuliranosti svoje kampanje, idejnoj jasnoći ili dobrom marketingu, već na trudu SDP-a da birače motivira i mobilizira, što je, da se razumijemo, posve legitimno.
Ova izjava mogla bi označiti njegov odlazak u politički aorist. To su, uostalom, pokazali svi izlasci ili odlasci iz velikih stranaka. I to nije neki hrvatski recept ili pravilo, već je tako i u zemljama konsolidirane demokracije. Treći putevi se nisu pokazali pravim putevima. Mijenjati stvari unutar postojećih velikih stranaka, u našem slučaju ih demokratizirati i reformirati, jedini je isplativi put. Koji dakako iziskuje napor, često i žrtvu. Govoriti na način - neću više s vama, jer ja sam važan - zvuči poput uvrijeđene curice.
Prostor na lijevom centru o kojem pobornici ideje bivšeg predsjednika govore, je tlapnja, on jednostavno nije vidljiv. Milanović na sve to mudro šuti. Svjestan da Josipovićeva javna odbijenica SDP-ovu članstvu jača njegovu poziciju.
Milanović je najavio zlatnu žicu svoje kampanje. Gospodarstvo kao pitanje nacionalnog interesa. Prevedeno, Milanović govori da je nacionalni interes i stvar nacionalne sigurnosti, što gospodarstvo po definiciji doista i jest. Druga je stvar što mi strategiju te sigurnosti još nemamo pa u nju ništa ne možemo ni uklopiti, ali premijer u svakom slučaju nizom stilskih figura od Staljina do nužnosti emocija - prigovara HDZ-u koji je svoj gospodarski plan, po Milanoviću - suprotno zaštiti hrvatskih interesa - dao na izradu njemačkom institutu, nauštrb domaće pameti.
HDZ ne brinu takve kvalifikacije. Oni tvrde da je riječ o uspješnim gospodarskim stratezima i da će tražiti savjete koji mogu pomoći da se Hrvatska izvuče iz duboke krize. Ni SDP ni HDZ, međutim, ne spominju ono što je naš gorući problem i glavni preduvjet za zamah gospodarstva. A to je potreba za demokratizacijom i politike i društva. Hrvatska pati od deficita demokracije. Bez nje, sve su samo ''moje pjesme, moji snovi''.
Priča o mladoj znanstvenici i njezinu vrijednom otkriću na području tumora - priča je o Hrvatskoj bez meritokracije, negacija pravila ''neka naprijed idu najbolji'', ali i donekle prikaz močvare u hrvatskoj akademskoj zajednici koju još nitko nije ozbiljno dotaknuo, a kojom vladaju klanovi, smještanja, namještanja, politika, sumnjive intersne grupe, dugovi, vjerovnici čineći je posve neutjecajnom u svijetu...
Bošković, Tesla, Prelog, Ružička i mnogi velikani hrvatske znanosti, da su živi, hvatali bi se za glavu. Dr. Karlić, unatoč senzacionalnom otkriću možda neće moći ostati na fakultetu jer ne zadovoljava birokratsku formu broja znanstvenih radova. A tek da vidite dragi naši, što se sve u napredovanjima podvodi pod znanstveni rad, vi biste se hvatali za glavu. Tako je to u nas.
Od znanosti do pravosuđa pa se bivši glavni tužitelj može kandidirati za suca Ustavnog suda, što ga neminovno dovodi u sukob interesa. Pa je i bivši ministar Linić, eto, nevin k'o dijete kad je u pitanju predstečajna za Spačvu zbog čega ga je Milanović smijenio. Vuk je pojeo magare i u aferi Patria. Nije dokazano da je netko od naših vladajućih uzeo mito za namještanje kupovine finskih oklopnih vozila. U Hrvatskoj je idila. Para nema, a nitko nije kriv ni za što. Kao u povorci s lancunima - starom običaju s Ugljana. Lancun se dobro sveže, a lice pospe brašnom. Da se ne zna tko je tko.
Odgođena je deložacija obitelji Cvjetković, zbog duga - za koji kažu ne postoji, već je banka još dužna njima. Opet naše legendarno pravosuđe. Počela je korizma, vrijeme traganja za istinom i nadom, vrijeme priprave za Uskrs. Posuti se pepelom i kazati - prestat ću pušiti ili idem na dijetu, nije bit ovoga razdoblja. Bit je preispitati sebe, pogledati u svoje srce, i ispuniti ga ljubavlju za svih bez razlike. A to je često najteže.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook