Na ulicama Zagreba ekipa emisije Provjereno napravila je mali test. Kako bi test uspio, prvo smo morali inscenirati lažnu krađu torbice. Djevojka se pravila da čeka prijatelja, a mladić je odglumio lopova koji joj je ukrao torbicu i pobjegao glavom bez obzira. Dva snimatelja zabilježila su cijelu predstavu koja se odvijala na Trgu bana Josipa Jelačića. Nakon što su vidjeli krađu, a mnogi i hrabro reagirali, zamolili smo građane da pokušaju prepoznati našeg lažnog glumca među pet mladih ljudi. Zanimalo nas je koliko će građana prepoznati lopova.
Prvo prepoznavanje neuspešno
'Nisam sigurna, sve se brzo dogodilo. A kaj ja znam, broj 5 bi možda rekla', kazala je gospođa i nažalost pogriješila. Lopov čak nije ni sličan osobi koju je izabrala s obzirom da ima dugu kosu. Ponovljena snimka pokazuje koliko je gospođa bila blizu pljački i u kojem je smjeru gledala. Iako mu nije mogla vidjeti lice, mogla ga je zapamtiti po jakni ili barem da nije imao dugu kosu. 'Još se tresem, neugodno je jako. A što mislite da se u toj sekundi uopće može prepoznati nekoga? Ja kakva sam teško. Iako se dogodilo pored mene možda sam negdje drugdje gledala i vidjela sam taj trenutak kad su leđima bili okrenuti prema meni. Kad je strgnuo torbicu i kad je ona počela trčati za njim. Čak sad ne bih ni nju mogla prepoznati da mi je pokažate', dodala je dospođa.
Opet neuspjeh
Krenuli smo dalje. Htjeli smo vidjeti koliko će ljudi moći jasno prepoznati kriminalca. Ponovno smo otišli na isto mjesto i ponovili istu scenu. Usporena snimka ponovno pokazuje da osoba gleda u pravom smjeru i rekli bismo - ova ga je gospođa sigurno jasno vidjela. Gospođa je pristala poći s nama i hrabro stala pred osumnjičene, no ni ona nije uspjela identificirati našeg lopova. Ipak, nismo odustali, išli smo dalje. Promijenili smo i lokaciju, a naši glumci odradili su isti posao. I treća je gospođa vidjela krađu torbice koja se odigrala točno ispred nje i pristala na identifikaciju. Ni ona, kao ni njezine prethodnice nije uspjela identificirati pravu osobu.
Stres utječe na percepciju
Marina Ajduković sudska je vještakinja, a 22 godine predaje sudsku psihologiju na Pravnom fakultetu. Kaže kako u ovakvim situacijama stres uvelike utječe na percepciju ljudi, pogotovo ako svjedoče kriminalu. 'Kako ta razina stresa raste i što je događaj nasilniji to zapravo dolazimo opet do nekvalitetnijeg iskaza', pojasnila je Ajduković činjenicu da iako smo došli samo nekoliko minuta nakon što se pljačka dogodila, a lopov je ostao u istoj odjeći, svi su svjedoci prepoznali krivu osobu. Pitamo se onda koliko je teško prepoznati počinitelja kojeg policija ulovi nakon nekoliko mjeseci. Tada on više nije u istoj odjeći, a mogao se i ošišati ili naprimjer pustiti bradu, tj. dodatno izmijeniti izgled. 'S vremenom pamćenje blijedi i s vremenom zapravo pamtimo manje detalja koji se sklapaju u neku novu logičku cjelinu znači pamćenje je jednostavno rekonstruktivno. A građani su pogotovo u nasilnim situacijama posebno ranjivi i uplašeni. Ljudi su puno više usmjereni na preživljavanje nego što su usmjereni zapravo na detalje okruženja koje bi pravosuđu pomogli', dodala je sudska vještakinja.
Napokon uspjeh
Da ne bude sve tako crno, bilo je i uspješnijih svjedoka. Ovaj put probali smo drugu taktiku. Naša glumica pitala je jednog mladića za smjer i on joj je srdačno pomogao. U tom trenutku glumac je krenuo po svoj plijen. Ponovno je uslijedilo prepoznavanje. 'Drugi s lijeva, osoba četiri. Čini mi se tako kako sam i rekao - crna kratka kosa, smeđa jakna i otprilike je visok kao ja', prepoznao je mladić krivca. To nam ipak govori da iako većina nije prepoznala počinitelja, uvijek postoji mogućnost da netko hoće. Toga je svjesna i policija i zato koriste jedino one svjedoke koji odmah u startu tvrde da su jasno vidjeli i zapamtili počinitelja. Provjerili smo kakve su njihove prostorije. 'Ovakve prostorije vjerojatno su građani viđali na filmovima i u američkim serijama. Evo u Zagrebu postoji isto tako nešto', kazala je današnja glasnogovrnica PUZ-a Aleksandra Ljuba koja je osam godina u odjelu krim policije osumnjičene svakodnevno vodila kroz postupak prepoznavanja počinitelja. U policiji, počinitelj ne može vidjeti onoga tko je došao na prepoznavanje, tj. svjedoka. 'Nalaze se s druge strane ogledala, dakle ne mogu vidjeti što se događa u onoj drugoj prostoriji', dodala je.
Policijska procedura
Stvarna situacija je dakle, slična našoj. Pet osoba stoji jedna kraj druge, a samo je jedna osumnjičena. Svi moraju biti slični. A osoba iza ogledala prvo daje detaljan opis kriminalca, a tek potom slijedi prepoznavanje. 'Pitamo osobu koliko je sigurna, a ako je sigurna onda je prepoznavanje uspjelo. Dakle ako to se dobro sad odradi i dokumentira onda je to jak jak dokaz na sudu', pojasnila je Ljuba.
Detalji na osobama moraju biti isti
A i jaki dokazi mogu pasti ako se uz osumnjičenog ne postave slične osobe. Ako je svjedok rekao da je lopov bio iznimno visok, a vi na prepoznavanje postavite jednu visoku, a četiri niske osobe - navodite ga na koga da uperi prst. Upravo to je dokazao naš slijedeći test, različit po tome što smo našem lažnom lopovu stavili crvenu kapu. Nakon krađe odveli smo građane na prepoznavanje. Tada smo tu istu crvenu kapu stavili drugoj osobi. Htjeli smo provjeriti hoće li svjedoci izdvojiti nekoga samo zbog prepoznatljivog detalja. I upravo je tako i bilo. Mladić doveden na prepoznavanje identificirao je počinitelja upravo na osnovu i pogriješio je. Drugi je svjedok ipak uspio prepoznati počinitelja, no odlučili smo provjeriti još nekoliko građana. Ponovili smo istu situaciju. Lopov je ponovno nosio crvenu kapu. Na kraju, od četvorice svjedoka, dvoje je prevarila crvena kapa. Upravo zato bi je tijekom prepoznavanja u policijskoj postaji morali nositi svi osumnjičeni ili niti jedan. Isto vrijedi ako imaju neki drugi prepoznatljiv detalj - poput brkova ili duge kose. Inače će se dogoditi da zbog takvih proceduralnih grešaka odvjetnici oslobode silovatelja ili ubojicu.