Bez obzira na činjenice, birači nastavljaju glasovati za takve kandidate, a iz Provjerenog se pitaju: Što to govori o nama? Jesmo li skloniji opraštati ili jednostavno vrijedi ona - sve dok je ovaca neće falit vune!
Analitičari govore kako je politička kultura u Hrvatskoj je nevjerojatno niska, a poziv na poštenje i moral je deklarativan.
„Kada nešto građanima ide u korist - skloniji su zažmiriti na jedno oko, a oni vještiji među političarima to će itekako koristiti.“
Otkrivamo kakve metode političari imaju za dobivanje glasova i što sve to govori o nama, ali prvo spomenimo jednu od upečatljivijih izjava lokalnih izbora od Freda Matića.
„Svi koji su dobro prošli na izborima su bili u zatvoru, i to zbog sebe, a dobro je poznato da sam robijao za hrvastku osam mjeseci pa mi možda to pomogne u nekim budućim izborima.“
Nekima je očito pomoglo. Prisjetimo se spektakularnog uhićenja Milana Bandića iz 2014. kada je završio u pritvoru, a nedavno je dobio 6 mandat u glavnom gradu.
Radimir Čačić je također bio u zatvoru, a prije izbora je najavio...
„Kriv sam jer sam u Međimurskoj županiji postavio izvanrednog župana, a u Varaždinskoj najnesposobnijeg u Hrvatskoj. Ispričavam se građanima i vrijeme je da to ispravim."
Ivan Čehok koji ima tri postupka na vratu i pritvorski staž, premoćno je dobio mandat gradonačelnika Varaždina.
„Na silu sam morao otići - međutim uz ovakvu potporu građana koja je bila jučer moja obveza je bila da se kandidiram.“
Priča ipak ne staje s igračima velikih gradova, stanje je slično i u malim sredinama - poput načelnika Čeminca u Baranji. Čeminac je donio namete koje su većinu poljoprivrednika u toj općini doveli do ruba.
Rade Vidić, poljoprivrednik Iz Novog Čeminca navodi kako je morao musti 3-4 mjeseca samo da otplati komunalnu naknadu, a ako je u pitanju i janjad, onda je trebao prodati i 120 janjaca.
Protiv načelnika Čeminca su dizali prosvjede, ima nekoliko tužbi pa i pravomoćnih presuda, ali je dobio je izbore i to već u prvom krugu.
Znači li Hravtima išta to što je netko bio u zatvoru? Što se protiv kandidata vode postupci? Ili je puno bitnije kakvu osobnu korist možemo imati?
O temi se obratio i politolog Višeslav Raos.
„To se događa jer više ljudima nije bitno tko je, a tko nije korumpiran, oni imaju neku svoju prezentnost. Popularni su, odskaću od drugih kandidata, a ljudi smatraju da su u tim sredinama, sposobni pa neka su i lopovi. Oni kupuju glasove baš nekim programima za socijalno ugrožene građane.“
To se radi tako što se dijele socijalne potpore: 10000 za prvo dijete, 15000 za drugo, 20000 za treće i svako sljedeće... Pa studentima 750 kuna, srednjoiškolcima 350.
Iz Čeminca također tvrde kako njihov načelnik daje penzinoerima božićnicu i uskrsnicu pa ga zato vole. Svaki umirovljenik dobije po 400 kuna, a mladi bračni parovi dobivaju novčane potpore od 10000 kuna.
„Prošle mi je godine dao i za djecu, za knjige. Što mi je puno olakšalo.„
Izgleda kao da je Čeminac mjesto za počeljeti živjeti, no često slijedi ono ali.
„Kad kažemo želimo besplatno školstvo i zdravstvo. Da, svatko je za to da krajnjem korisniku ono bude bespaltno, ali netko je to na kraju ipak platio. Kroz poreze jer se drugačije ne bi moglo financirati,“ izjavljuje Raos.
Što potvrđuje činjenica da se općina zbilja pobrinula povećati poreze. Još prije nekoliko mjeseci kada su nameti i kojekakve komunalne naknade porasle.
Iz Udruge Brazda doznajemo i iskustvo poljoprivrednika Petra Pranjića koji je u siječnju ove godine naveo kako je prošle godine namete plaćao oko 16-17 tisuća kuna, a sada 40 i nešto tisuća kuna.
„Još tada u susjednoj, tek nekoliko kilometara udaljenoj općini - čudili se odlukama kolega iz susjedstva.“
Situacija se jednako odvijala i u svibnju. Netom prije izbora, zaposleno je 59 mještana na javnim radovima.
Nije to nikakava novost niti neobična praksa. Niti je Čeminac izuzetak. Dan uoči izborne šutnje u podružnici Zagrebačkog holdniga, Milan Bandić dijeli ugovore za 256 ljudi, a i u metropoli se redovito dijele knjige za školarce dok roditelji troje ili više djece dobivaju status odgajatelja i plaću.
Bez obzira na činjenice, izjave građana se mogu svesti na jednu u stilu - o načelniku sve najbolje...
„Neka on krade pa neka i nama dade...a ovi koji su prije krali ništa nisu dali!“
Što su onda birači ako ne i suučesnici u toj cijeloj priči.
„Jedna je to neugodna praksa u Hrvatskoj i okolnim zemljama, pa i u SAD-u, da se obračunavate s medijima i sudovima. Nisu svjesni toga da kad postanu javne osobe moraju podnijeti kritiku javnosti i da su mediji tu da kritiku osvjetljavaju, a to je uglavnom nešto što oni žele sakriti,“ navodi politolog Raos.
Osim njega, na temu se osvrnuo i satiričar Siniša Mareković.
„Za one koji se kandidiraju na izborima treba vrijediti isto kao i za mene ili bilo koga kao kad se želimo zaposliti. Nema posla dok ne doneseš potvrdu o nekažnjavanju ili da se protiv tebe ne vodi postupak. Taj zakon nitko neće izglasati jer ga vlada treba predložiti, a sabor usvojiti. No svi koji tamo sjede znaju da mogu biti u situaciji u kojoj će im to štetiti. Dakle, nema šanse za to.“
Politolog Raos se također ne slaže s činjenicom o funkcioniranju takve „pravednosti“, no smatra kako su birači sami odgovorni prozvati kandidate kad to zaslužuju.
„Mene jako žalosti da o svemu moramo da donesemo zakon, umjesto da mi sami kažemo, ne - mi građani ćemo njih kazniti. U redu, oni se mogu kandidirati, ali zašto ih biramo... i onda se žalimo kako ne vjerujemo u sustav, a mi smo ih izabrali.“