Ožegović, koji je pripadao odredu veze u sastavu 19. brigade vojske tzv. republike srpske krajine, posvjedočio je da se dva, tri dana nakon što se dogodio zločin, među vojnicima pričalo da su nestali civili, ali da u odredu kojem je pripadao do njega nisu mogli stizati podaci o događaju jer su na mjesto stradanja civila mogli ići isključivo časnici sigurnosti.
Upitan o tome je li netko od optuženih ostavljao svoje oružje u prostorijama odreda za vezu, svjedok je kazao da u te prostorije nije smio ulaziti nitko osim zapovjednika brigade i njegova zamjenika te ponekad časnika sigurnosti, ustvrdivši da je tu stajalo samo oružje pripadnika odreda.
Ožegović je posvjedočio da se dva, tri dana nakon što se dogodio zločin, među vojnicima pričalo da su nestali civili U postupku je pročitan iskaz sada pokojnog bivšeg pripadnika 19. brigade Rade Mraovića, dan 30. studenog 2000. godine pred Županijskim sudom u Karlovcu, u kojem je Mraović kazao da mu je Bulat platio da izvadi leševe iz bunara u koji su bili bačeni.
Sudsko vijeće predložilo je da budu pročitani i iskazi hrvatskih svjedoka Miloša Pajića i Svetozara Bižića dani pred hrvatskim sudom, objasnivši da Pajić nije pristao svjedočiti pred srbijanskim sudom te ostavio mogućnost svjedočenja iz Hrvatske putem video veze, a da je svjedok Bižić pozvan na svjedočenje, ali nije bilo odgovora.
Radi potrebe optuženih da se o tom prijedlogu konzultiraju s odvjetnicima, postupak je prekinut i bit će nastavljen u četvrtak.
Zločin za koji se terete Bulat i Vranešević počinjen je u razdoblju između 19. i 23. ožujka 1992. godine, kada su žrtve dovedene u dvorište jedne kuće, nakon čega su optuženi, po navodima optužbe, pucali u njih. Po Bulatovoj naredbi pucano je na Grgu Mihalića, Baru Mihalić, Katu Mihalić, Veroniku Krupić, Maru Lesar i Maru Đerek.
U optužnici se navodi da je po naredbi Bulata, tada pomoćnika zapovjednika za sigurnost drugog bataljona 19. brigade vojske tzv. "republike srpske krajine", Vranešević, zajedno s drugim pripadnicima te postrojbe, tijela žrtava bacio u obližnji bunar, koji su zatim minirali. Suđenje za zločin u Banskom Kovačevcu započelo je 2. rujna 2008. godine, kada su Bulat i Vranešević zanijekali navode optužnice.
Temeljem Sporazuma o suradnji u progonu počinitelja kaznenih djela ratnih zločina, hrvatsko tužiteljstvo je u svibnju prošle godine taj slučaj ustupilo srbijanskom Tužiteljstvu za ratne zločine.
U dosadašnjem tijeku postupka svjedočilo je više pripadnika postrojbe kojoj su pripadali i optuženi, koji su kazali da su Bulat i Vranešević imali veze sa ubojstvom civila, ali da nisu vidjeli tko je počinio zločin. Tako je svjedok Rade Malobabić u svom iskazu potkraj studenog 2008. rekao kako nije bio očevidac ubojstva ali je u dvorištu jedne kuće vidio optuženoga Bulata kako stoji pokraj mrtvih civila, dok je drugooptuženi Rade Vranešević u rukama držao automatsku pušku.
U svojim iskazima svjedoci su ustvrdili i da im je Bulat prijetio da nikome ne govore što su vidjeli i čuli. Prvooptuženi Bulat je u suočavanju sa svjedocima više puta zanijekao sve njihove tvrdnje.