I buka iz kafića može stajati državu. Sud u Strazburu zato je presudio u korist Riječanke. Godinama se za pravdu borila na domaćim sudovima. Neuspješno. Država joj sad mora isplatiti 15 tisuća eura odštete. Nije prva. Bivši predsjednik Vrhovnog suda Krunislav Olujić zbog razrješenja s te funkcije također je tužio državu. 'To je veoma rigorozan sud koji prije svega utvrđuje jesu li ispunjene pretpostavke za podnošenje zahtjeva, odnosno za obraćanje', opisuje Olujić.
Od 98. do danas sud je zaprimio gotovo pet i pol tisuća tužbi iz Hrvatske. Čak 4 332 su odobačene, 447 prihvaćeno, 167 ih je u postupku te 170 presuđeno. Velik dio ih se rješava nagodbom. I o lošim uvjetima u hrvatskim zatvorima odlučivalo se na Europskom sudu za ljudska prava. Pojedini zatvorenici tako su natjerali državu da im plati odštetu. 'On je svoju obranu pripremao praktički na tacni s koje je jeo jer nije mogao sjediti ni za stolom. Svoje doumente čuvao je pod krevetom, a neki su od njih imali i oznake tajnosti', kaže Višnja Drenški-Lasan, odvjetnica Roberta Peše iz slučaja Maestro. Drenški-Lasan imala je očito i previše argumenata za Strasbourg.
Traže ih i ostali građani. Pa se najčešće iscrpljeni dugogodišnjim procesima odlučuju otići korak dalje. 'Bez prava na pravično, odnosno pravedno suđenje, Hrvatska nema što tražiti u Europskoj uniji, a na tome će test polagati prije svega hrvatsko pravosuđe', upozorava Olujić. 'Nije svrha toga da građani idu u Strasbourg, svrha toga je da pravni sustav prepozna odluku Strasbourga, da je primjenjuje i da je poštiva, jer onda više građani neće trebati ići u Strasbourg. Strasbourg je skup, on je daleko', kaže Drenški-Lasan.
Pa iako je tako, građani ga, očito, smatraju sigurnijim i pravednijim za dokazivanje svojih prava, za razliku od domaćih sudova koje sami financiraju.