"Svaki četvrti građanin ne želi imati ikakve, pa ni najudaljenije odnose s Hrvatima", navodi se među ostalim u istraživanju kojim se analizirao i stupanj etničke distance, odnosno protivljenje stupanju u socijalne odnose s pripadnicima druge etničke skupine.
Za većinsko srpsko stanovništvo, pokazalo je istraživanje, najneprihvatljivije je da osoba hrvatske nacionalnosti bude državni dužnosnik u Srbiji, a najprihvatljivije da bude obični građanin te zemlje.
Visoku etničku distancu prema Hrvatima građani Srbije imaju i kad je riječ o prijedlogu da je Hrvat odgajatelj, a više od polovice ispitanika protivi se braku s pripadnikom hrvatskog naroda.
Općenito najveća etnička distanca postoji prema Albancima, pa Hrvatima, a zatim slijede Bošnjaci, Romi, Mađari i Crnogorci.
Istraživanje je, prema njegovim autorima, pokazalo i kako jedan od uzroka međuetničkih trvenja treba tražiti i u sumnji većinskog stanovništva da su nacionalne manjine lojalni državljani Srbije.
"Nešto više od polovice svih ispitanika složilo se s tvrdnjom kako treba biti oprezan prema drugim narodima, čak i kad nam se pokazuju kao prijatelji", navodi se u istraživanju, i dodaje kako ovo vrijedi i za Srbe i ne-Srbe.
Srbi lojalnost jednodušno osporavaju Albancima, iako i za Hrvate i Bošnjake važi većinsko stajalište da uglavnom nisu lojalni građani.
CESID je anketiranje obavio u razdoblju od 26. kolovoza do 5. rujna ove godine, i u njemu je sudjelovalo 1.634 punoljetnih osoba s teritorija Vojvodine i Srbije, bez Kosova i Metohije.