Šuput i Panić osuđeni su zbog ratnog zločina na tada okupiranu hrvatskom području nad trojicom hrvatskih državljana, dvojicom tadašnjih policajaca i jednim pripadnikom Civilne zaštite u jesen 1991.
Sudsko vijeće je prihvatilo tvrdnje u optužnici da su njih dvojica kao zatvorski čuvari više puta tukli, ponižavali i prijetili trojici zarobljenika u zatvoru u Korenici.
Utvrđeno je kako zbog toga i danas pate od zdravstvenih tegoba.
Šuputu i Paniću je do pravomoćnosti presude ukinut pritvor, ali im je oduzeta putovnica i obvezni su se javljati policiji.
Sudsko vijeće odredilo im je kaznu ispod najniže zakonom određene kazne za to djelo, a to je pet godina. Sutkinja Jovanić je obrazložila to smanjenje činjenicama da je Šuput otac troje, a Panić petero djece te da je u iskazu jedan od trojice oštećenika potvrdio da mu je Panić pomagao spašavajući ga od drugih čuvara.
Optužnicu protiv Šuputa i Panića podignulo je gospićko Županijskog državno odvjetništvo nakon istrage provedene u Gospiću. Zatim je postupak premješten u Rijeku, a zastupanje optužbe preuzeo je riječki ŽDO.
Zamjenik županijskog državnog odvjetništva Darko Karlović izmijenio je na temelju iskaza svjedoka prvotnu optužnicu u kojoj su Šuput i Panić terećeni za mnogo teža djela - premlaćivanje metalnim šipkama, mučenje elektrošokovima i slično.
Njih dvojica su uhićena u Gospiću u prosincu 2006.