Gost Dnevnika Nove TV

Sudac Ivan Turudić o imovinskim karticama: "Ne bojim se, što se mene tiče mogu biti na telegrafskom stupu"

1/2 >> Pogledaji ovu galeriju
Galerija
A baš reformu pravosuđa zaziva većina političkih opcija u Hrvatskoj. U 2017. godini na sudovima u Hrvatskoj je otvoreno više od milijun i 240 tisuća novih predmeta. Uz nove, sudovi su rješavali i više od 500 tisuća zaostalih predmeta. Do kraja godine riješili su nešto malo više od milijun i 270 tisuća. Pa su u sljedeću godinu ušli s utegom od pola milijuna neriješenih predmeta. Čak 8908 predmeta vodi se duže od desetljeća. Jedan od rekordera je suđenje Mihajlu Miši Hrastovu - za ubojstvo 13 srpskih rezervista. Postupak je trajao više od 20 godina! O svemu tome za Dnevnik Nove TV govorio je Ivan Turudić.

Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu, čovjek koji radi na osnivanju novog Visokog kaznenog suda i po mnogima najmoćniji hrvatski sudac, Ivan Turudić, gostovao je u Dnevniku Nove TV. 

Je li normalno da proces traje 20 godina?

Teško je govoriti o kategoriji „normalno“. Vratio bih se na brojke, brojke govore da je sve manje i manje neriješenih predmeta i da je sve više i više riješenih. To se može ubrzati i treba se ubrzati, naravno da nije dobro da postupak traje 20 godina. Taj postupak koji ste spomenuli ima svoju povijest i razloge zašto toliko traje, taj postupak je došao i do Ustavnog suda, vraćen je na ponovno suđenje. Mislim da je sada doživio svoj konačni epilog.

Osjećate li se odgovornim zbog toga što sudski procesi toliko dugo traju?

Dio sam korpusa od 1700 sudaca, ne znam koliko ima još državnih odvjetnika, policije, naravno da smo svi mi odgovorni za svoj dio posla.

Je li osnivanje novog Visokog kaznenog suda potrebno? Nije li racionalnije ojačati sudove koje već imamo, raspodijeliti suce, možda zaposliti kojeg novog?

Mislim da se osnivanjem novog Visokog kaznenog suda ne bi trebalo zaposliti niti jednog novog suca. To je odredba koja postoji u zakonu od 2008. godine, to je neophodno. To nije neki hrvatski hrvatski izum, to je u većini zemalja EU-a, pa čak i u regiji. Postoje apelacijski i kasacijski sud. Apelacijski sud odlučuje o žalbama, a kasacijski sud je Vrhovni sud koji donosi neke načelne odluke povodom izvanrednih pravnih lijekova.

Što je to donijelo zemljama koje su uvele takav Visoki kazneni sud?

Visoki kazneni sud u tim zemljama postoji stotine godina tako da to nije nikakav novitet.

Čime jamčite da će se žalbe koje dođu na novi sud brže rješavati?

Ja nemam nikakav lijek koji bi izliječio sve bolesti hrvatskog pravosuđa. Ali taj sud će sigurno dovesti do toga da postupci traju bitno kraće. Ne samo osnivanje Visokog kaznenog suda već i izmjene u Zakonu o kaznenom postupku. Mi moramo postupak pojednostaviti, učiniti ga jednostavnijim, a samim time i bržim. Naravno da brza rješenja nisu idealna rješenja. Npr., suđenje kardinalu Stepincu je bilo vrlo efikasno. Trajalo je samo sedam dana, no mi sigurno ne bismo htjeli da imamo takvo sudovanje. Svaki sudski postupak je i procedura. Međutim ovo što govorite ste apsolutno u pravu, sudski postupi u Hrvatskoj traju predugo.

Vidite li se vi načelu novog suda kada sve profunkcionira?

Imam sve uvjete, 28 godina sam sudac, dakle od kad je Hrvatske, postao sam sudac 1991. godine. O imenovanju predsjednika Visokog kaznenog suda odlučuje Državno sudbeno vijeće. Ja ću se javiti na natječaj, pa će Vijeće odlučiti između više kandidata koga će imenovati.

Za kraj, obiteljsko nasilje. Koja je točna granica između kaznenog dijela i prekršaja?

Teško je odrediti tu granicu, naravno svi trebamo raditi na tome da obiteljskog nasilja ne bude. Pa čak i na način kako je predloženo na prosvjedu #SPASIME, a to je da obiteljsko nasilje postane samostalno kazneno djelo. Međutim tu moramo biti jako oprezni. Prvo pitanje je kolika bi bila kazna za obiteljsko nasilje? Bi li se to kazneno djelo preklapalo s nekim drugim dijelima, recimo s prijetnjom, ubojstvom, teškom fizičkom ozljedom. Bojim se da ako uđemo u to prebrzo i preolako to idemo staviti u Kazneni zakon da će se samo povećati tamna brojka. Da će broj neprijavljenih i neotkrivenih djela obiteljskog nasilja biti još veći. A on je sada ogroman. Ja sam siguran da je barem pedeset posto neotkriveno.

Je li vas strah objave vaše imovinske kartice i što generalnoo tome mislite?

Imovinske kartice nisu nikakav novun. One postoje već desetak godina. Do sada su bile dostupne osobama koje su iskazale pravni interes. Ja sam bio jedno vrijeme predsjednik Državnog sudbenog vijeća i niti jednom se nije dogodilo da se na zahtjev novinara ili nekoga tko ima pravni interes da imovinska kartica suca. Naravno da se ne bojim. Mislim da trenutno jedino u Slovačkoj postaji javna objava, ali ako to naša javnost, stručna i svekolika želi, neka budu javne. Što se mene tiče mogu bitii na telegrafskom stupu..

Dnevnik Nove TV gledajte svakog dana od 19:15, a više o najvažnijim vijestima čitajte na portalu DNEVNIK.hr.

Propustili ste Dnevnik? Pogledajte ga besplatno na novatv.hr