Udruga je u priopćenju navela glavna tvrdnje iz presude, a to je, između ostaloga, da od pravomoćnosti presude, ugovor neće više imati nikakve pravne učinke niti na jednu ugovornu stranu, i to unatoč konverziji toga kredita na temelju tzv. Zakona o konverziji.
Također, nakon pravomoćnosti presude banka će morati isplatiti tužitelju kompletan iznos od 262.000 kuna, koji je dužnik uplatio do dana podnošenja tužbe plus zatezne kamate i dodatno 44.000 kuna sudskih troškova, na temelju ništetnoga ugovora o kreditu u iznosu 62.000 CHF (oko 290.000 kunske protuvrijednosti u vrijeme isplate kredita).
Sud je zaključio i da je kamata cijena, i ona je bitni sastojak ugovora, a u konkretnom ugovoru ta cijena je neodrediva, što je protivno načelu savjesnosti i poštenja.
U presudi je utvrđeno i kako nepostojanje propisa kojim bi se nedvojbeno utvrdilo kako kamatna stopa mora biti izražena, nije opravdanje za banku da kamatnu stopu mijenja po svojem nahođenju. Dapače, banka je, napominje Udruga u priopćenju, kao savjesni gospodarstvenik imala obvezu ugovoriti elemente važne za promjenu kamatne stope i način primjene tih elemenata.
"Iako je sud sukladno EU pravu bio dužan i bez posebnog prigovora stranke sam ispitati ništetnost valutne klauzule CHF, sutkinja je pravilno i iznimno argumentirano ocijenila da zbog ništetnosti promjenjive kamatne stope odnosno cijene kredita jest ništetan i sam ugovor, pa se sud nije posebno osvrtao na presudu VTS-a od 14. lipnja 2018. godina kojom je pravomoćno utvrđena ništetnost valutne klauzule CHF, a sve to u skladu je s prijašnjim odlukama Vrhovnoga suda RH Rev 907/02 i Rev 11/96-2", zaključuje Udruga Franak u priopćenju.