'Trebao mi je novi laptop', odgovorio mi je Martin na pitanje koji je bio motiv njegove prve potrage za studentskim poslom. 'Nisam htio od roditelja tražiti novac, a trebalo mi je novo računalo, pa sam spojio ugodno s korisnim i bacio se u potragu za poslom', objašnjava Martin. Bio je, kaže, iznimno ponosan što je od vlastitog novca kupio ono što je želio.
Međutim, Martinu, kao ni većini studenata koji se odluče na rad zapravo nije lako. Pogoditi idealan omjer količine posla i količine zarađenog novca po satu predstavlja pravu lutriju. Martin kaže da je počeo raditi u skladištu, za 14 kuna po satu. 'Nije bilo mnogo, ali bio je početak. Odatle sam tražio nešto bolje', ispričao mi je Martin. Četrnaest kuna. Mizerna svota za obavljanje bilo kakvoga rada, a kamoli fizičkog, kao u ovom slučaju. To je, ujedno, i najniža svota za plaćeni studentski sat, koju sam doznala.
Iz skladišta je Martin počeo raditi u pozivnim centrima. Najugodniji su uvjeti rada, kaže. Prvi je pozivni centar u kojem je radio sat vremena rada plaćao 18 kuna. Martin je dobivao i proviziju, ovisno o učinku koji bi ostvarivao. U drugom je satnica bila nešto veća, ali nije bilo provizije. Rad nedjeljom i blagdanima posebno se vrednovao.
Nakon što je ispunio cilj, zbog kojeg se inicijalno zaposlio, Martinu se svidjelo raditi i zarađivati. A i apetiti su mu, kaže, porasli, pa je bio u stalnoj potrazi za bolje plaćenim poslom. Martin je FER-ovac, pa je, pred kraj fakulteta, počeo tražiti posao u struci. I našao ga je. 'Plaćali su mi, za studentske pojmove, ogroman novac. Bolje da sam taj posao našao pred kraj faksa, jer ne znam bih li ikad, s ovakvom zaradom, uopće završio faks. Vjerojatno bih, ali bi to trajalo puno duže nego ovako', iskren je Martin.
Najmanja svota za koju je Ramona radila bila je: 'Šesnaest kuna, a nisu mi tako rekli na početku. Rečeno mi je da je satnica 18 kuna, a ja sam tek nakon nepunih mjesec dana doznala da tomu ipak nije tako. Otišla sam od njih glavom bez obzira'. Poslovi koji se bolje plaćaju, zahtijevaju i veću fizičku aktivnost. Ramona je tako radila kao sobarica i čistačica u hotelu, čistila je i brodove. 'Teška fizikalija, ali bolje plaćeno', kaže Ramona.
Ivonin je, primjerice, studentski posao prerastao u stalni posao. Iskazala se svojim radom tijekom studentskih dana, a u kompaniji u kojoj je radila to su i primijetili, pa je tako napredovala i danas se može pohvaliti radom u struci, što mnogi njezini kolege ekonomisti, nažalost, ne mogu.
Ono što se poslodavcima kod studenata isplati studentski su ugovori. Na njih ne plaćaju ni mirovinsko ni dopunsko osiguranje, a za simbolično plaćenu satnicu dobiju jednako dobro obavljen posao, kao da studente plaćaju kao i stalno zaposlene. Nerijetko se, zato, dešava da otkaze dobivaju stalno zaposleni, te da se na njihovo mjesto zaposli studenta.
Ono što zabrinjava činjenica je da zbog relativno loše plaćenog posla studenti odlučuju produžiti svoj vijek studiranja, upravo zbog studentskih prava i rada na studentski ugovor. Svjesni su, kažu, tužne situacije i činjenice da kao studenti, prilikom zapošljavanja, bolje prolaze nego s posjedovanjem diplome. Je li to rješenje i budućnost današnjeg rada? Isplati li se više biti student ili diplomirani netko i koja je od te dvije osobe konkurentnija na tržištu rada?
Na pokušaj doznavanja bilo kakvih informacija, u studentskim su centrima po pitanju studentskih poslova zatvoreni za javnost. Na oglasnim pločama na ulazu u studentski centar nalazi se ponuda poslova. Najtraženiji su, koliko vidjeh, konobari i konobarice. Tu se satnica kreće od 20-25 kuna. Najmanje plaćeni su poslovi u pozivnim centrima. Tamo je početna satnica 14-16 kuna. Prodaja po štandovima također je među slabije plaćenim poslovima. Prosjek je 15 kuna po satu. Ima i poslova u kojima je plaća ili fiksno navedena ili po dogovoru, što god to značilo. Na internetskim portalima za traženje posla puno je gora situacija. Radi se uglavnom o raznovrstnim volontiranjima, a plaćeni poslovi koji se tamo nude uglavnom su poslovi u pozivnim centrima.
No, nije sve tako crno. Postoje i bolje plaćeni studentski poslovi. Znanje stranih jezika nešto je cjenjenije od komunikativnosti na slušalici u pozivnom centru, pa se, primjerice, sat vremena poduke francuskog jezika plaća 60-65 kuna po satu.
Obzirom da se radi o povremenim poslovima, za većinu je studenata ovakva zarada zapravo sasvim u redu. Ne trebaju novac od roditelja, a mogu si priuštiti ponešto, sitne luksuze i potrepštine, što bez rada svakako ne bi mogli.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook