Utemeljene su ranih godina prošloga stoljeća, no njihov globalni uspon počinje 80-ih godina, s početkom privatizacije i globalnih tokova kapitala. U vlasništvu su financijskih društava i privatnoga kapitala, a u jednoj od njih i američki milijarder Warren Buffet drži udjel. Sve tri s američkom adresom - agencije Moody's, Standard&Poors i Fitch zacrtale su globalni standard procjene rizika vrijednosnica kompanija i država. Taj se standard u krizi počeo ozbiljno propitivati, no i prije krize znale su promašiti - kao u slučaju Enrona kojemu su netom prije bankrota dodijelile vrhunski kreditni status.
'Zaglavili smo u financijskoj krizi upravo zato što su najbolje rejtinge dijelile smeću od hipotekarnih obveznica, bez ikakva dubinskog snimanja i provjere. Drugo, s jedne strane kažnjavaju sve zemlje smanjujući im rejting čim se ne ponašaju u skladu s MMF-ovim normama, dok istodobno SAD, koji ima najveći dug u svijetu, i dalje ima visoki rejting, unatoč tome što je dug veliki sistemski rizik za globalnu ekonomiju', rekao je Milford Bateman, konzultant i gostujući prof. na kanadskom sveučilištu St. Mary za emisiju Informer.
Problem u metodologiji izračuna rejtinga
Problem je, kažu znalci, u metodologiji izračuna rejtinga. Dio se ocjene temelji na objektivnim makroekonomskim kriterijima, a dio ne. Marinko Škare sa Sveučilišta u Puli kaže: 'Pored objektivnih kriterija kao što su makroekonomski pokazatelji i neki indikatori koje možete stvarno mjeriti, imate i subjektivne koji su dosta problematički, a to je recimo pisanje po medijima, očekivanja ljudi, primjerice, oglašavanje centralnih banaka. Onaj koji radi procjenu kreditnog rizika, čita izvješća i medije i na osnovu toga prosuđuje, a to je subjektivno.'
Marinko Škare kaže kako je kreditni rejting Velike Britanije trebao pasti sigurno daleko niže nego što je sada, prema matematičkoj formuli te trenutnim odnosima funte, Brexita i pratećih događaja. Na pitanje o reviziji hrvatske kreditne ocjene te hoće li se i ono malo investitora okrenuti i otići ukoliko nam obruše rejting, Škare je izjavio kako investitori prvenstveno rukovode poreznim olakšicama i sigurnosti ulaganja, ali glavni čin zbog kojeg dolaze je sigurnost investiranja na temelju informacije koji oni imaju sa terena, a ne na temelju kreditnog rejtinga.
Bez obzira na to što tko mislio o rejting agencijama i njihovoj ulozi u svijetu globalnih financija, to Hrvatsku neće amnestirati.
Hrvatska ima dovoljno imovine kojom može pokriti javni i ukupni vanjski dug, no privatizacija samo radi prodaje trebala bi biti posljednja opcija. Ne samo zato što je jednokratna, nego prije svega zato što svim političkim opcijama pruža alibi nečinjenja. No pitanje je vremena kada će rast kamata – a one rastu sa svakim padom rejtinga – pojesti svu imovinu koju imamo.
Emisiju 'Informer' pogledajte besplatno na novatv.hr!