A da se vjerojatno nigdje ne viče i ne psuje kao za volanom - najbolje znaju djelatnici gradskih parkirališta. Radnicima se spominju očevi, majke i ostala rodbina - u ne baš lijepom kontekstu. Prije tri godine ekipa Provjerenog provela je jedan dan vozeći se u Zagrebačkom pauku i na svoje se uši uvjerila što su sve iživcirani vozači u stanju izgovoriti, je li se išta promijenilo, provjerili su ponovno ovaj puta u Puli.
Paukom možemo podići svako vozilo do pet tona, na pet metara udaljeno. Ne smetaju nam prepreke, bez problema možemo podići automobil preko drugog vozila ili ograde kaže Alen Vučković iz Pula parkinga.
Motocikli, kamioni i veća kombi vozila za sada su sigurna. Njih još uvijek ne mogu podignuti. Jedini u Hrvatskoj imaju kamere koje snimaju proces premještanja vozila, a čak ih imaju i na sebi.
Ako dođe stranka koja se bezobrazno ili čak nasilno ponaša upalim kameru. Čim to ljudi vide drugačije reagiraju, smire se, objasnio je Alen i dodao.
Prvenstveno obilazimo centar Pule, on mora biti prohodan. Građani najčešće rade prekršaj kada automobil ostavljaju na pješačkim prijelazima, na mjestima za invalide, raskrižjima i nogostupima.
Bilo je nekih koji su razbijali vrata mog ureda, udarali po prozoru, prijetili. Međutim u ovom poslu treba pregrist jezik, saslušat ih, rekla je Danijela Maretić, blagajnica Pula parkinga.
Na ulice obavezno izlazi i komunalni redar. Iako daje drugačiju vrstu kazne, izaziva jednaku količinu bijesa u ljudima kad im odnese automobil. Odvoz paukom stoji 300 kuna, kazna prometnog redara, od 300 do 700 kuna.
Mi dajemo naredbu o premještanju vozila. Prije je to radio policajac. Sada je to naša obveza. Takve ovlasti dobili smo polaganjem ispita na akademiji u Zagrebu, ispričao je komunalni redar Diego Manojlovski.
A kako bi se čovjek osjećao kad mu pauk digne auto i kad ti dan počne bacanjem 1.000 kuna za kaznu? Istina je - u gradu nema dovoljno parkirnih mjesta, ali koga se zavarava, najčešće su svi u prekršaju i zato se smire i na kraju kaznu plate.