Do ljeta Hrvati će dva puta na birališta. Da, to će nas koštati, ali demokracija nije jeftina. Birat ćemo zastupnike u Europskom parlamentu. Sretnih je to 12 ljudi koje će birati hrvatski građani. Njihov posao nije beznačajan jer za razliku od našeg parlamenta koji mnogi doživljavaju nebitnim, europski ima svoju snagu. Odluke u Europskom parlamentu ponekad se donose sa svega jednim glasom razlike. Dakle svaki je važan. Pa i onaj hrvatski. I ne, ne treba podcjenjivati 12 naših zastupnika jer primjerice Malta ima svega 5 predstavnika i s njima se iznimno ponosi.
A kako se razlikuje hrvatski i europski parlament? Primjerice kada hrvatska Vlada predloži proračun, sigurna je da on prolazi bez obzira na sve što oporba može reći. U Europskom je parlamentu sve drugačije, tamo nema klasične vlasti i oporbe. Europski parlamentarci već su ministrima najavili 'krv, znoj i suze' u Bruxellesu zamislili zajedničku blagajnu. I da, to nije farsa, to neće biti rasprava radi rasprave, radi zbijanja šala i pošalica i vrijeđanja kolega iz drugih političkih opcija. To će biti žestoka rasprava ljudi koji predstavljaju svoje zemlje bez obzira na stranačku boju. I da, može se dogoditi da sruše proračun.
>> O bitnom se šapuće, o nebitnom viče
Europski parlamentarci podijeljeni su u političke opcije poput pučana, socijalista, zelenih, liberala i slično. Kod njih je normalno da se oko bitnih stvari pučani i socijalisti, što je poput HDZ-a i SDP-a u našem parlamentu, slože oko nekih pitanja. Jer njima ideologija nije na prvom mjestu. Isto tako je normalno da se primjerice razlikuju pri glasovanju ljudi iz iste skupine. Teško je vjerovati da bi ikada SDP ili HDZ zastupnici glasovali suprotno od svoje stranke, ali u europskom je parlamentu normalno da dio primjerice pučana glasuje za, a dio protiv. Jer ne vode se politikom na ideološkoj razini već nacionalnim interesom zemlje iz koje dolaze.
Europski parlamentarci dobro su plaćeni. Oko 8 tisuća eura na mjesec. Ali s tim iznosom u Hrvatskoj ljudi bi se smatrali bogatima, ali život u Bruxellesu nije kao život u Zagrebu. Naši zastupnici u Bruxellesu stan će si morati platiti sami, a ne kao zastupnici u Zagrebu gdje im stanovanje plaćaju porezni obveznici. Europski zastupnici nemaju službene vozače već se po gradu voze o svom trošku. A ključna je razlika u tome što Europski zastupnici rade. Oni moraju dolaziti na sjednice jer se nedolazak kažnjava, oni moraju sudjelovati u radu odbora koji je gotovo svakodnevni. A svaki posao zapravo je lobiranje za Hrvatsku. Možda će ih biti samo 12, ali budu li dovoljno uporni i artikulirani, mogu se nametnuti. Mogu postati dio izaslanstava koja će obilaziti Europu i zemlje koje žele postati dijelom Europe. Mogu postati autoriteti kao što su nama bili svi europski predstavnici dok smo uvjeravali Uniju da joj se želimo priključiti. No o svemu tome Hrvati znaju malo jer im nitko ne govori. Govori se samo o velikim plaćama i povlasticama. Govori se o površnim stvarima. Narod se zabavlja sukobima u parlamentarnim strankama.
A građane bi zapravo trebalo informirati i educirati o ulozi europskih parlamentaraca. Treba ih podučiti da će na dan izbora na biralištu moći izabrati imenom i prezimenom osobu koju žele da govori u njihovom interesu pred svim ostalim europskim kolegama. Građani će glasovati za predstavnike stranaka, ali prvenstveno za imena.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook