Hrastova i platanina stjenica već su dobro poznati gosti u Hrvatskoj, a u Europu su stigle s drugog kraja Atlantika iz Sjedinjenih Američkih Država. Prva nam je iz SAD-a stigla platanina stjenica, koja je u Europi najprije zabilježena u Italiji tijekom 1970-ih godina, dok se hrastova stjenica pojavila oko 2000. godine.
Iako su te američke vrste po svojoj prirodi biljojedi, na iznenađenje mnogih, nerijetko napadaju i bockaju ljude. Veličine su od 3 do 4 milimetra, gotovo prozirne i Zagreb ih je pun.
"Ove stjenice su biljojedi, hrane se biljnim sokovima. Ne znamo zašto napadaju ljude. Prvi medicinski podaci vezani za stjenice pojavljuju se u Italiji, gdje je zabilježeno više slučajeva osipa od njihovih uboda. Kod nas za sada nema medicinske dokumentacije o napadima hrastove i platanine stjenice", rekao nam je svojedobno prof.dr.sc. Boris Hrašovec sa Šumarskog fakulteta u Zagrebu.
Ostali nametnici im ne mogu ništa
Iz Hrvatskog prirodoslovnog muzeja ističu kako postoji više sličnih invazivnih vrsta. Stjenica platanina je česta u zagrebačkim parkovima. Platane, koje predstavljaju pravi zaštitni znak zagrebačkog zelenila, pod snažnim su udarom ovog američkog štetnika. Zbog intenziteta njihovih napada, platanama je već usred ljeta, tijekom srpnja i kolovoza, potpuno narušena funkcija ukrasnog gradskog drveća. Umjesto raskošnog zelenila, njihovo lišće prerano žuti, suši se i opada, pa krošnje izgledaju kao da je već uveliko stigla sredina rujna, objasnio je Hrašovec.
Pojavljuju se već u svibnju, a nestati će samo ako padne kiša i to u roku od tri do četiri dana. Građani se žale kako im se stjenice lijepe na kožu i kosu, hodaju im po odjeći, a ponekad ih ubodu i sisaju im krv. Dobra vijest je da se s padom temperatura u rujnu i listopadu njihov broj smanjuje.
O cijeloj situaciji oglasili su se iz Ministarstva poljoprivrede, navode kako su stjenice prvi puta registrirane 2013. godine u spačvanskom bazenu.
"Pretpostavlja se da je u Hrvatsku unijet kamionskim transportom iz Turske i prije 2013. godine. Od prvog bilježenja 2013. godine, hrastova mrežasta stjenica do sada se proširila na cijelo područje Hrvatske na kojem raste hrast, prvenstveno lužnjak, iz smjera istoka prema zapadu", navode iz Ministarstva.
"Mogli bi imati posljedice"
Nekoliko je faktora pridonijelo ovome, visoke temperature, kraj vegetacijskog perioda u kojem imamo razvijene već dvije ili čak tri generacije ovih stjenica, a isto tako i fiziološko stanje samog lista koji je suh i zbog čega su stjenice morale potražiti hranu negdje drugdje, pojasnio nam je ranije Milivoj Franjević, sa zagrebačkog Šumarskog fakulteta.
"Ljudi koji imaju osjetljiviji status imunološkog sustava mogli bi imati posljedice sa sekundarnim efektima, s otocima i crvenilom kože", rekao je Franjević.
Iako platanina stjenica na našim prostorima ima brojne prirodne neprijatelje poput bubamara, pauka i pojedinih grabežljivih vrsta stjenica, oni se još uvijek ne mogu nositi s razmjerima njezina širenja te nisu u stanju znatnije smanjiti populaciju ovog štetnika. Iako priča o ovim napasnicima nije nova, iz godine u godinu doimaju se sve rasprostranjenijima i agresivnijima. Učinkovito i sustavno rješenje za njihovo suzbijanje za sada ne postoji, pa se ovaj ljetni problem na gradskim ulicama i u šumama iz sezone u sezonu samo dodatno produbljuje.