Gospođa Višnja Novak živi na 13. katu zgrade u Kopernikovoj 3 i 41 godinu trpi smrad, vlagu, plijesan, od čega joj je stradalo i zdravlje. Naime, ima problema s plućima i stanje joj zbog uvjeta u kojima živi nikako ne ide nabolje. Ulazeći u njezin stan od 58 kvadrata, najprije vas zapuhne miris vlage. Strop u kuhinji stravično izgleda, a zidovi dnevnog boravka puni su plijesni. I kad bi se željela iseliti iz tog paklenog okruženja i prodati stan, to bi bilo nemoguće jer ga nitko ne želi kupiti. Naime, ovaj "interijer" u kojem boravi obitelj Novak nije njihov izbor. Nametnula im ga je susjeda koja živi odmah iznad njih, na 14. katu. Liječnica gospođe Višnje tvrdi kako taj stan nije za život jer plijesan ide na pluća.
"Sad sam bila na kontroli. Rekla mi je doktorica da ni za Boga u tom stanu ne smijem biti. A kamo da idem? Na Jelačić plac? I muž i ja smo od toga oboljeli. Zaradili smo kroničnu opstruktivnu plućnu bolest. Doktorica mi je rekla 'van iz stana'. To traje već 41 godinu. Svugdje smo bili i tražili pomoć. Svi kažu - 'tužite'. Koga da tužimo? On je pokojni. To je već živa sramota. Ona tu nije prijavljena. U kuhinji na podu imam kantice i krpe u slučaju kad procuri voda s 14. kata, da opet ne procuri susjedu na 12. kat", priča nam gospođa Novak svoju situaciju i pokazuje kantice te tacnu na kuhinjskoj napi koju ne koristi. Naime, napu ne može upaliti jer se ne smije uključiti u struju upravo zbog vlage, da ju ne udari struja. Kroz rupu namijenjenu struji na stropu curi voda, upravo ona koja je nakupljena kod susjede uslijed sveg prikupljenog smeća gore.
I tu nas priča vodi na taj pakleni 14. kat. Predstavnik stanara, gospodin Branko Podhraški vodi nas do pritvorenih vrata, pričvršćenih nekom uzicom da se ne otvaraju. Iz stana dopire strašan smrad. Nikoga nema doma. Gospođu koja tu stanuje i na koju su njezini susjedi ogorčeni nismo zatekli kod kuće. No bilo je dovoljno vidjeti ulazna vrata da bismo mogli zaključiti i o tome što se nalazi iza njih.
"Ne može se unutra ni ući od smeća i užasnog smrada. Jedino pod maskama. I to traje godinama. Kad je hitna pomoć jednom prilikom morala intervenirati, nisu mogli u stan ući od smeća. A kad su ušli, ostali su zgroženi smradom i nakupljenim otpadom", priča nam Podhraški. Dodaje i kako dotična gospođa u ovom stanu živi neprijavljena, plaća samo struju i rate za otkup stana i ništa više - ni grijanje, ni vodu, ni smeće. A za pričuvu je dužna više od 15 tisuća kuna.
Predstavnik stanara priča nam kako je u više navrata ovo stanje prijavljivao sanitarnoj inspekciji, Ministarstvu zdravlja, komunalnom redarstvu. Prijavljivano je da su stanarima u Kopernikovoj 3 ugroženi životi, zdravlje i imovina zbog te asocijalne susjede, no odgovori koji su stizali glasili su "nismo nadležni za taj slučaj", "nemamo ovlasti", "tu se ne može ništa učiniti", "morate tužiti predstavnika stanara / vlasnika stana"...
"Ova gospođa zanemaruje osnovno održavanje stana ostalog iza preminulog joj nevjenčanog partnera. Posljedica toga je slijevanje vode s njezina balkona i iz kuhinje svaki puta kada pada kiša u stanove ispod nje. Budući da voda kaplje u kuhinjama tih stanara sa stropa na kojem se nalaze četiri razvodne kutije električne struje i slijeva se niz zidove koji također imaju električne priključnice, postoji realna opasnost od strujnog udara, iskrenja, izbijanja požara, što sve može uzrokovati ozljede ili smrt stanara. Policija je zbog ovog slučaja već intervenirala nebrojeno puta. Nedavno je policija pozvana i bravar je prisilno otvorio stan. Zbog zatrpanosti smećem i intenzivnog smrada, osoblje za hitne intervencije nije bilo u mogućnosti doprijeti do uzroka slijevanja vode i otkloniti ga. Kod predstavnika stanara nalazi se kompletna dokumentacija i povijest slučaja koji seže unatrag do doba useljenja stanara u zgradu prije 41 godinu, što je također sve jako dobro poznato u VI. policijskoj postaji u Remetincu", stoji u jednom od dopisa stanara nadležnim službama.
Suvlasnici stanova u strahu od poplava
No sve navedeno nije jedina opasnost koja prijeti stanarima. Vratimo se u stan obitelji Novak na 13. katu. Zbog nakupljene vode i vlage cijevi od centralnog grijanja su im zahrđale, kao vjerojatno i kod gospođe na 14. katu koja je uzrok svih tih problema. Upravo su se u tom zapuštenom i neodržavanom stanu događale i redovite poplave od dana useljenja stanara u zgradu. Postoji opasnost da cijevi popuste pod pritiskom kada počne sezona grijanja, što bi dovelo do poplava u svim stanovima koji se nalaze ispod, sve do prizemlja. S obzirom na to da pumpa u zaključanoj toplinskoj stanici tjera vodu sve dok je ima i dok se ne postigne odgovarajući pritisak u cijevima, u tom bi se slučaju po svim stanovima sve do prizemlja izlilo otprilike 400 hektolitara vode prije nego što dežurni radnici toplane dođu, isključe pumpu, zatvore ventile i ispuste vodu.
"Gospođa u stanu nema prozore na sobi, a rolete su potrgane te postoji opasnost da preko zime voda smrzne u radijatoru koji se nalazi do prozora i poplavi sve stanove ispod njezina. K tome, na tom radijatoru, kao i svima ostalima u tom stanu, nije ugrađen ventil koji ima zaštitu od smrzavanja jer radnici tvrtke koja je to obavljala u zgradi, kad su ugrađivali razdjelnike topline, nisu mogli ući u stan koji je u potpunosti zatrpan smećem do stropa, a WC i soba doslovno su zabarikadirani. Mora li se čekati da kompletna zgrada bude poplavljena da bi se onda reagiralo? Mora li struja ubiti barem jednog stanara prije nego što se opasnost otkloni", pitaju se stanari Kopernikove 3. Dodaju i kako zakon koji se ne provodi nije zakon.
"Nijedna institucija koju smo do sada kontaktirali ili nije nadležna ili nema ovlasti, i nijedna nas nije znala uputiti na ispravnu proceduru kako se rješavaju takvi slučajevi, a također nismo ni na web-stranicama državnih i gradskih institucija našli lako dostupne, jasne i kompletne upute o tome. Upravo zbog nedostatka pravih informacija, sporosti sudova i nevoljkosti institucija nije se pokretala tužba. Sada je, međutim, voda došla do grla, i literarno i doslovno", poručuje predstavnik stanara.
I tako godinama traje borba stanara Kopernikove 3 s osobama koje žive u ovom stanu, a za koji se zapravo ne zna tko su mu sada vlasnici. Naime, gospodin koji je tu živio preminuo je 2010. godine i ne zna se tko je stan naslijedio. Gospođa koja je sada u njemu povremeno je živjela s preminulim i sada je već godinama stalni stanar ove zgrade.
A osim straha od požara i poplava, suvlasnici stanova boje se i širenja bolesti jer kroz razbijene prozore u smećem prekrcane prostorije ulaze i izlaze golubovi i nitko ne zna kakvo je zapravo stanje unutra. Vječiti su problem velikih zgrada i žohari, a ova ih se zgrada nikako ne može riješiti. Stanari su očajni i mole za pomoć. Nadaju se da će se ova situacija nekako riješiti. A nemarnoj gospođi koja ih sve ugrožava njezina prva susjeda poručuje: "Ne želimo te potjerati iz zgrade. Želimo samo da se riješiš smeća koje si natrpala u stan." Ovdje valja napomenuti da su stanari u bezbroj prilika proteklih godina nudili ovoj ženi i njezinu preminulom partneru da im očiste to smeće iz stana, no bez uspjeha.
Predstavnik stanara, gospodin Branko Podhraški, svakog se dana nada da će se napraviti neki korak prema naprijed. Gospođa ima sina koji živi na nekoj drugoj adresi i u kojega Podhraški polaže nadu da će na neki način pomoći stanarima u rješavanju ove situacije jer se u pitanje dovodi i njezina poslovna sposobnost. Tko je u ovom slučaju zakazao, koja institucija nije dobro odradila svoj posao? Podhraški tvrdi kako ne odustaju i kako će uskoro sigurno imati rješenje za ovaj slučaj.