Euripid, antički pjesnik psiholoških i jezivih sukoba u kojima se nagoni neizdrživo sukobljavaju sa svime što uvažava vjera i tradicija bila je dobra osnova da mladi buntovni redatelj Oliver Frljić progovori i o tamnim stranama Domovinskog rata, te o politici i političarima.
U predstavi je emitiran i dio govora aktualnog premijera na splitskoj Rivi 2001. i to dio u kojem kaže da se Hrvatska nikada neće odreći svojih generala. Nakon tonskog zapisa, glumac na sceni istaknuo je tranasparent s prostim komentarom. Emitirana su među ostalim i telvizijska izvješća o suđenju za zločine u Lori.
Glumci Zoja Odak, Vilim Matula, Mislav Čavajda i Tatjana Jovanović su u cjelosti se dajući ispunili svaku zamisao redatelja.
U predstavi je glavni rekvizit bilo 100 kilograma sirovog goveđeg mesa u šniclima. Dio je odmah na početku izvedbe pobacan s visine po sceni, tako da se u više navrata osjetio zadah gnjilog mesa, a glumac Mislav Čavajda nosio je jaknu od goveđih i junjećih šnicli. Ova krvava scena u Frljićevoj verziji simbolizira krvave bakanalije štovateljica boga vina Bakha koje su u tragediji tako divljale da je majka Agava svom sinu kralju Penteju odrubila glavu.
Uz to, u predstavi je bilo pucanja, pokazivanja srednjeg prsta, ali i spaljivanja makete zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta kako bi autorski tim izrazio skepsu spram kazališta kao medija koji se, po njima, u Hrvatskoj nalazi u velikoj krizi.
Scena potpuno minimalistička, samo sa 4 plastične vreće za mrtvace, kao i kostimografija, po zamisli redatelja treba pokazati kulturološko stanje u zemlji.
Premijerna izvedba Bakhi završila je pristojnim aplauzom publike, a četvoro glumaca, koji su se na kraju predstave umiješali među gledatelje, unatoč pozivima da iziđu na scenu, to nisu uradili.
U predstavi je posebno plijenio u prvom dijelu, kad je bio sam na sceni, glumac Vili Matula, koji je suvereno vladao cijelim prostorom i u cijelosti ispunio potpuno praznu scenu.