Pojavljivanje sredozemne medvjedice (Monachus monachus) u akvatoriju Kvarnera i Kvarnerića prvi put je zabilježeno u lipnju 2005. kada su je istraživači udruge Plavi svijet identificirali na fotografijama snimljenim u blizini otoka Silbe.
S ciljem utvrđivanja mogućih boravišta i odmorišta u području Kvarnera i Kvarnerića, u suradnji s Državnim zavodom za zaštitu prirode, Plavi svijet je 2006. proveo istraživanje staništa. Rezultati su upućivali da postoji nekoliko pogodnih lokaliteta, a opažanja medvjedice redovito se bilježe u širem području Kvarnera i Kvarnerića.
Istraživači Plavog svijeta i Instituta za istraživanje i zaštitu mora prije dva dana su, tijekom istraživanja dobrih dupina u sjevernom Jadranu, podvodnom kamerom snimili sredozemnu medvjedicu uz zapadnu obalu otoka Cresa.
Ove snimka je, koliko je poznato, prva podvodna snimka sredozemne medvjedice u Jadranu. Snimljena životinja je najvjerojatnije odrasla ženka dužine oko 2,30 metra, a analizom fotografija udruga Plavi svijet je utvrdila da se radi o životinji koja je tijekom 2010. godine opažena i u području rta Kamenjak.
Medvjedica je bez straha prilazila plovilu koje je slobodno plutalo s ugašenim motorom. Pregledom terena utvrđeno je kako je koristila podmorsku spilju kao mjesto za odmor. Spilja u koju je ulazila, nema plažu niti dio izdignut iznad površine mora na koji bi mogla izaći kako bi se odmorila ili sklonila od znatiželjnih pogleda. Ne postoji ni zrakom ispunjena komora u kojoj bi se mogla dulje vrijeme zadržavati i disati.
U udruzi ističu kako su zabilježili jedinstveno ponašanje, nikad do sada zabilježeno u Jadranu i rijetko spominjano u Mediteranu. Naime, sredozemna medvjedica je prilikom odmaranja ležala na dnu zatvorenih očiju. Da bi udahnula, u pravilnim je intervalima od nekoliko minuta izlazila na površinu, udisala zrak te se vraćala u spilju gdje je nastavljala 'spavati' na muljevito-pjeskovitom dnu u kojem se jasno vidio obris njezinog tijela.
Ovakvo ponašanje zabilježeno je kod drugih vrsta tuljana koji 'spavaju' plutajući uz površinu mora držeći samo nosnice iznad površine ili kao ova medvjedica, pod morem, ulazeći i u REM fazu spavanja. Međutim, u ovom slučaju ovakvo ponašanje može upućivati na činjenicu da joj područja na kojima nema uznemiravanja, a na kojima životinja može izaći i leći na plažu, nisu dostupna.
Sredozemna medvjedica jedan je od najugroženijih morskih sisavaca te vjerojatno najrjeđi tuljan na svijetu. Broj preživjelih predstavnika ove vrste procjenjuje se na ukupno svega 500-600 jedinki koje uglavnom obitavaju u dvije veće populacije – jednoj u području sjeveroistočnog Mediterana (Grčka, Turska, Cipar) i drugoj u području sjeveroistočnog Atlantika (Cap Blanc uz obale zapadne Afrike i Mauritanije i otočje Desertas u arhipelagu Madeire). Na žalost, u drugim dijelovima nekadašnjeg područja obitavanja ove vrste ona se može smatrati regionalno izumrlom vrstom. Zbog velike udaljenosti i prostorne izoliranosti mediteranske i atlantske populacije izmjena gena veoma je ograničena što opstanak vrste dodatno ugrožava.
U Hrvatskoj sredozemna medvjedica je nestala sredinom 60-ih godina kada su ulovljeni posljednji primjerci te se od tada ne bilježi razmnožavanje već samo povremena opažanja primjeraka koji dolaze iz Sredozemlja. Na žalost, i ovo opažanje je za sada samo podsjetnik na činjenicu da su razne ljudske aktivnosti – lov i ubijanje, prelov ribe, gradnja i urbanizacija u priobalju, uznemiravanje i zagađenje – toliko promijenili okoliš da u njemu danas za sredozemnu medvjedicu gotovo više nema mjesta. Upravo zbog toga sredozemna medvjedica kao svoja obitavališta izabire izolirane i nepristupačne morske spilje i plaže, a možda je upravo to razlog zbog kojeg se jedinka opažena uz obalu Cresa opredijelila na zadržavanje u špilji s isključivo podzemnim pristupom.