Pripadnici Specijalne i Jedinice za podršku MUP-a Kantona Sarajevo, u detalje su otkrili kako se odvijala jedna od najvećih poslijeratnih policijskih akcija u BiH.
''Poslije ubojstva Sultanića u Konjicu, za nas nije bilo odmora ni danju ni noću. Naše patrole su svakodnevno bile na rubnim područjima općine Hadžići. Kada je 9. veljače ubijen naš kolega iz Federalne uprave policije, u punom kapacitetu smo se stavili na raspolaganje. Analiziramo kompletan teren, ali i profil ubojice koji je spreman na sve'', priča Salih Tufo, zapovjednik Jedinice za podršku u Upravi policije MUP-a KS.
Pretresa se svaki napušteni objekt u Suhodolu, Luki, Medvjedici, Košćanu, Oseniku i širem području Tarčina. Ozbiljno provjeravaju svaku dojavu, piše Dnevni Avaz.
''Bilo je dosta dojava građana, o njegovom kretanju, boravku na određenim lokalitetima. Nije bila nijedna dojava koju nismo razmotrili s posebnom pažnjom. U noći s 11. na 12. veljače počinje padati snijeg. To nam je išlo u prilog. Formiramo timove i na devet lokaliteta na najvišim kotama od Ivan-sedla do Osenika formiramo promatračnice. Svaki trag u snijegu je bitan jer je mogao dovesti do počinitelja'', kaže Tufo.
Načelnik njihovog sektora Muhamed Hasanović 12. veljače primijetio je tragove u snijegu. U automobilu su tada bili još i zapovjednik Tufo i zamjenik zapovjednika za specijalističku podršku Edib Prašović.
''Oko 11:30 sati načelnik izdaje naredbu da se uputim ispod puta i pratim tragove koji vode duboko u šumu. On sa zapovjednikom jedinice prati tragove iznad puta'', prisjeća se Prašović.
Dodaje da je bilo jasno da se Gačić kretao taktički te da je pokušavao sakriti tragove. Na drugoj strani je Almir Fetić, zapovjednik voda u Jedinici za podršku. U 13 sati putem radioveze dobiva informaciju da su u šumi uočeni tragovi.
''Svi naši timovi se odmah prebacuju podno Košćana u blizini Aleksića i tu se dalje raspoređujemo prateći trag. Teren je izuzetno težak, snijeg je dubok. Na pojedinim dijelovima smo morali puzati. Ali spremljeni smo i za teže zadatke'', kaže Fetić.
Službenici ostalih policijskih agencija su raspoređeni na širem području, a obruč oko Gačića se steže. Za njega izlaza više nije bilo.
''Oko 16 sati uočili smo svježe tragove, a vrlo brzo i osobu za kojom smo tragali. Postavljamo se u 'L' formaciju kako bismo izbjegli međusobno ozljeđivanje u razmjeni vatre. I čekamo. Kada nas je uočio, Gačić je otvorio rafalnu paljbu prema nama. Prvi je zapucao. Nakon toga smo mi otvorili vatru. Pojedinačno. Kada je prestao pucati, prišli smo mu s ciljem da mu ukažemo prvu pomoć. Međutim, bio je neutraliziran'', ispričao je zaključuje Prašović.
Kada je shvatio da su policajci blizu i da je okružen, Gačić je od sebe napravio 'malu metu', spremio oružje i iz gustog žbunja čekao. Nakon što je prvi otvorio vatru i svu municiju istrošio više mu spasa nije bilo.
Kada su mu policajci prišli, u desnoj ruci mu je bila ''automatska puška'', a u lijevoj pištolj ''glok'' koji je uzeo od policajca Mahira Begića nakon što ga je ubio.
Kroz razgovor s pripadnicima sigurnosti koji su sudjelovali u ovoj akciji postaje jasno da su ipak samo ljudi od krvi i mesa. Najbolje to oslikava izjava Saliha Tufe, zapovjednika Jedinice za podršku u Upravi policije MUP-a KS: ''Kada ste u dubokoj šumi, tražite čovjeka spremnog na sve, a zvoni vam telefon i vidite da s druge strane zove kćerkica... Niti se možeš javiti niti ne javiti.