Do upada vjerojatno i ne bi došlo da je računalna sigurnost bila veća. Prije sedam godina postojale su dvije baze podataka, jedna u MORH-u, druga u MUP-u. 2004. godine odlučeno je da se spoje u jedinstveni Registar branitelja. Srediti popis, pročistiti ga i odvojiti lažne od stvarnih branitelja i njihov ratni put, bio je težak posao. No, pristup bazi podataka smještenoj u Ministarstvu branitelja ostao je ograničen. Štoviše, on je zabranjen, a svi koji to mogu, zakonom moraju čuvati tajnu.
Ministar branitelja Tomislav Ivić kaže kako u njegovom ministarstvu pristup toj bazi podataka imaju dva čovjeka iz informatičke službe. 'Ja nemam pristup toj bazi podataka, sve što mi treba za moj posao, lako do toga dođem', kaže Ivić. Doći do imena i prezimena, aktualnom ministru, kao i većini državnih dužnosnika, koji su umreženi, nije problem. Ne i Uredu predsjednika i saborskim zastupnicima, jer oni na to nemaju pravo. No, mogu brojni drugi. Podatke su unosili informatičari, preko brojnih ureda za obranu. Tu su i mnoge službe MORH-a, ministar i njegovi ključni ljudi, Glavni stožer, Ministarstvo branitelja, investicijski fond, sve do predsjednice Vlade. Kad se podvuče crta, na stotine ljudi.
'Više ljudi, i ovog ministarstva, i drugih ministarstava, treba vidjet s kim su oni u izradi baze radili, da li je netko i van sustava bio u doticaju s tim podacima', ističe ministar obrane Branko Vukelić. Bivši šef vojne policije i dobar poznavatelj sustava, sumnja da je do internet diverzije došlo davno prije. I nisu to, uvjeren je, učinili hakeri. 'Svatko u tom službeničkom dijelu je mogao doći u iskušenje, da fizički presnimi i pohrani kod sebe', smatra bivši ravnatelj policije Mate Laušić. Ivićevi djelatnici već su pristupili poligrafskom testiranju. Oba informatičara prošla su poligraf.