Pletikosa je izjavila da se ne osjeća krivom zato što 23. veljače Policiji ili Državnom odvjetništvu nije prijavila stradavanje Martinovića budući da na pacijentu nije bilo znakova ozljeda ni trovanja.
Potvrdila je da se na mjestu događaja osjetio neugodan miris, ali da ona ni tada nije mislila da je to amonijak. Primjedbe i dijagnozu, prema kojima je postavila sumnju da je riječ o mogućnosti izlaganja nepoznatoj kemikaliji u interventni list - interni dokument Hitne pomoći, upisala je zbog onoga što su joj na terenu rekli okupljeni građani; da ih Pivovara već godinama truje i da pojava neugodnog mirisa za njih nije novost.
"To nije bio moj zaključak da je riječ o amonijaku ili nekom drugom toksinu, te ni danas ne mislim da je mogući uzrok Martinovićeva stradavanja bilo trovanje", kaže Pletikosa. Dodaje da je gotovo sat vremena trajalo oživljavanje pacijenta te kako "da se radilo o amonijaka ili drugom trovanju, svi bismo mi imali tegobe".
Sutkinja Nataša Rade otvorila je dokazni postupak protiv doktorice Pletikose čitanjem Zahtjeva za pokretanjem prekršajnog postupka Ministarstva zdravstva u kojemu piše da je zdravstvena inspekcija 13. ožujka utvrdila da je ona nakon intervencije u intervencijski list Hitne pomoći upisala da je pacijent bez svijesti, disanja i cirkulacije ležao na javnoj površini uz odvodni kanal Pivovare, iz koga se širio intenzivan miris amonijaka, a u rubrici gdje se upisuje šifra dijagnoze upisala I 46 - arest srca i Y 19 - otrovanje i izlaganje drugim nespecifičnim kemikalijama i štetnim tvarima.
Nakon toga Pletikosa nije slučaj prijavila policiji ili državnom
odvjetništvu, "čime je povrijedila Zakon o liječništvu u kojem je propisano da je to obveza ako se posumnja da je smrt ili ozljeda nastala nasilnim putem", piše u Zahtjevu za pokretanjem prekršajnog postupka.
Pletikosa, međutim, kaže da je o svemu obavijestila usmeno liječnike u Bolnici kod predaje pacijenta i da je time njezina nadležnost prestala. Bolnica je ta koja prijavljuje policiji sumnjiva stradavanja i za to ima takozvane "crvene bolničke prijave", rekla je.
Obje svjedokinje, liječnice Celestina Kegalj i Gordana Kranjec, rekle su da se u svim slučajevima nasilnog ozljeđivanja, primjerice mogućeg zlostavljanja, radi o osobnoj procjeni liječnika, ali da Hitna pomoć nema prijavnih obrazaca ni procedura. U praksi se u takvim slučajevima liječnici jave sestri u Hitnoj pomoći s porukom da o intervenciji telefonski obavijesti policiju.
Za prekršajno djelo za koje se po Zakonu o liječništvu sudi Jasni Pletikosa moguća je novčana kazna između pet i deset tisuća kuna. Sljedeća rasprava zakazana je za 19. listopada.