Majka Dubravka je kod kuće s malenima dok njihov otac Marko radi, skuplja papir i daje na otkup. Godinu prije prvog susreta s novinarkom Provjerenog dobio je otkaz. Od tada zarađuje od skupljanja papira i kartona.
'Kako provedem dan? Evo, po cijeli dan samo trčim za kartonom. Radno vrijeme mi je od recimo 7 ujutro pa do 1, 2, nekad i 3 sata u noći. 17-18 sati na dan, svaki dan', kaže 45-godišnji Marko. Da bi zaradio dovoljno za troškove obrta, ali i hranu svojoj obitelji, mora prikupiti tonu na dan, što i uspijeva. Tako nakon redovne plaće, veliku kuću obitelji Šarac otplaćuju karton i papir.
'Jednostavno, borim se za život, da imam za obitelj i da ne moram od nikoga tražiti', objašnjava Marko. Njegova dvije godine mlađa supruga je domaćica. 'Ja kažem kod mene dosada nema mjesta, to bježi od mene, nismo uopće u dobrim odnosima', šali se Dubravka. 'Dnevno operem tri mašine, a ako je kupanje, onda bude i do pet', opisuje.
Nova beba je na putu
Obitelj je gotovo nemoguće okupiti na jednom mjestu u isto vrijeme 6 je školaraca, najstariji sin radi, a najstarija kći studira fizioterapiju u Vukovaru. Od našeg posljednjeg posjeta obitelj je malo narasla, stigla im je Marina, a nova beba je na putu. Ona ili on će biti 12. dijete u ovoj obitelji. Dubravka otvoreno kaže da velike obitelji nisu za svakoga!
'Mislim da ne bi nikome preporučia. Ne zbog svog iskustva, već zato što mislim da svatko to treba sam odlučiti, jer to je puno obaveza, puno odricanja, puno rada...znači, samo vlastiti izbor', iskrena je Dubravka i nastavlja: 'Lijepo ih je vidjeti kad se slažu, kad pomažu i onda, normalno, ovi mali najviše razvesele kad kažu, mama puno te volim, ili dođe pa te poljubi, zagrli...'.
Dubravka je uz 13-ero djece uspjela diplomirati strojarstvo Ali, s Dubravkom nismo pričali samo o kuhanju, spremanju i odgoju djece. Otkrila nam je da ipak ima malo drugačije interese od ostalih kućanica. 'Toplinski utjecaj toplinski obrade poboljšanja na mehanička i metalografska svojstva čelika NL700', sa smijehom je navela Dubravka naslov svog diplomskog rada.
Naime, prošle godine ona i suprug odlučili su položiti zadnji ispit i napisati diplomski rad te tako postali inženjeri strojarstva. Dubravka je samo 5 dana poslije rodila 11. dijete. 'Kad smo spremali diplomski, stvarno mi je bilo teško. Dođem sjesti tu, pa ustanem, pa opet sjednem, ne možeš, od stomaka je teško sjediti. Snalaziš se svakako, premještaš se na sve moguće strane', opisuje Dubravka svoje 'studentske' dane.
Marko je radio gotovo istim tempom dok se pripremao za diplomu: 'Radi do 10 navečer, od 10 do dva spavaj, u dva ustaj i do 6 sati, pola sedam uči i na taj način smo položili ispit i obranili diplomsku radnju.' Ali, imali su mnogo motiva i razloga da ustraju do kraja.
Postala inženjer strojarstva
'U svakom slučaju meni je drago što sam završila taj dio započetog posla, ne samo radi sebe, već i radi djece jer i sama sad imam studenta i nadam se da će ih biti još, i to je neki poticaj da imaju više volje i hrabrosti da završe što počnu': kaže Dubravka. 'Kroz glavu mi je prošla misao - sve one nade i napori mojih roditelja koji su u mene bili uloženi da bi ja došao do diplome. Na taj način sam se osjećao ispunjenim jer ispunio sam ono što sam išao', opisuje nam Marko dok sjedi u svom starom kombiju i vozi se do iduće trgovine koja mu je pripremila papirnati otpad.
'Kad od cigareta imam papir ili bilo koji papir, ja ga jednostavno ne želim baciti, zbog toga što znam da on od toga živi. Izuzetno je vrijedan čovjek, a kad sam čula da studira i da su oboje diplomirali, stvarno sam bila šokirana, zbilja je to jedan jako velik uspjeh', veselo objašnjava vlasnica trgovine Jelena Huljić. Ali u ovoj priči ipak nije sve tako prekrasno. Naime, sav karton i papir koji skupi, Marko prodaje otkupljivaču, za što mu i izdaje račun.
Marko stvaki dan nastavlja s teškim poslom jer, kaže, nije naučio sjediti 'Za ovu godinu ni jedan još mjesec na račun nije sjeo uz obećanja da smo sve riješili, da će sve strane udružiti da mene isplate', kaže Marko. Još mu nisu sjele ni sve uplate za prošlu godinu. 'Jednostavno gubiš volju za posao. Nekad, dok si dobivao, ideš s elanom pa makar i 20 sati radiš, ali znaš za što radiš. A sad radiš i ne dobiješ i onda to sve izaziva još male nesuglasice unutar obitelji jer supruga kaže - Marko, toliko radiš, nisi nikad kod kuće, a ne plaćaju te, smanji, sjedi, bolje nemoj raditi', iskreno kaže.
Na naše pitanje zašto nastavlja raditi, odgovorio je da jednostavno nije naučio sjediti. Ovako marljive i snažne obitelji ne srećemo svaki dan. I tragično je da im je uz sav trud trenutačno najveći prihod dječji doplatak. Time što dopušta da obrtnici, bukvalno rečeno, rade za džabe, Hrvatska od njih gotovo pokušava stvoriti socijalni slučaj. A takvih primjera ima diljem zemlje.
'Mi na papiru imamo novca, ali ga nemamo u rukama, to je ono najgore' slikovito situaciju opisuje Dubravka. Pitanje je samo koliko dugo će ova obitelj izdržati? Iako, poznavajući ih, nemamo sumnje da se neće izboriti nogama i rukama. Za tu borbu imaju puno razloga.