Djeca kao djeca, jure niz stepenice. A tek kada se radi o stogodišnjim stepenicama, lomovi su neizbježni. 'Jedan učenik je slomio petu, to je bilo nezgodno', prisjeća se učiteljica Mirjana Mrnjavčić. Na stare stepenice sada su postavljeni tepisi, jer nisu preko njih padala samo djeca. 'Moram priznat i da sam ja pala, i još dvije kolegice. Srećom ništa nije bilo, malo se razbile i to je prošlo', dodaje učiteljica Brigitta Novak.
No nije stepenište jedini problem. Vlaga i godine izjedaju parkete i instalacije. Zidovi nisu ličeni desetak godina, a učitelji mrlje skrivaju stiroporom. Sanitarije su sanirane bez uspjeha. Jedino što je novo jesu prozori. Roditelji su očajni, pa sami sudjeluju u popravcima. Financirali su tako ogradu ispred škole, a za stare učionice kupili nove stolice. No ne žele oni nove popravke nego novu školu. 'Novaca za nove stepenice nema, trebali bi nove strujne instalacije i puno toga, međutim smatram da je to bacanje novca uzalud, jer staro je uvijek staro', smatra ravnateljica škole snježana Besedić.
Zato žele novu školsku zgradu, jer su im je, kako kažu, obećali već nekoliko puta. Priznaju to i oni koji su obećanja dali. 'Ja mogu samo reći da je u mojem predizbornom nastupu obećana škola u Cirkveni, a i u županovom nastupu', priznaje načelnik općine sv. Ivan Žabno, Vlado Oguman. Kada će i hoće li ispuniti obećanja, ni djeci ni učiteljima nitko se ne usudi reći.