Iscipelarili su jednog 17-godišnjaka bez ikakva povoda. Na sreću, brzom akcijom policije trojica nasilnika su pronađena i uhićena. Ivan Žada razgovarao je s dvojicom zagrebačkih skinheada. Jedan je nenasilan, drugi je bio nasilan. Obojica tvrde da su skinnheadsi.
21-godišnji Davor ističe da posljednje napade nisu izveli pravi skinnheadsi. 'To su samo nadobudni klinci. To nisu skinsi. Klinci, napiju se sami, nitko ih ne vodi. Imaju i problema u svom životu. Nitko im ne može doći i objasniti neke stvari. Zanemareni su'. Davor nema dosje u policiji. Nenasilan je i smatra da nasilje nije u filozofiji pravih skinnheadsa.
Drugi sugovornik, Marko, bio je jedan od tih koji su se napijali, a potom napadali i cipelarili nedužne građane. Više je puta završio i u policiji. Danas je oženjen, ima dijete i živi život poput većine građana. Prepričao je neke od najstrašnijih napada.
I Marko tvrdi da nisu bili dio nikakve organizacije. Ne samo da im stariji skinsi nisu bili šefovi, već tvrdi, nisu ni poznavali starije skinse.
Pravi skinheadsi se dijele na vrste poput neonacista, S.H.A.R.P. itd. Davor je pripadnik šarpovaca. Oni su nastali u New Yorku 1987. kao reakcija na opću sliku skinheada kao rasista i neonacista. Ta mala skupina skinheada i punkera uzela si je za zadaću da pošalju drukčiju poruku o skinheadima: da svi skinheadi nisu jednaki, da svi imaju različite ideale i politička vjerovanja. Rekao nam je da u Zagrebu uz njih postoje i Rašovci i Naci skinsi. Ovi zadnji su najnasilniji. Meta njihovih napada su crnci, Židovi, Romi, Azijati i homoseksualci.
Davor je objasnio zašto pravi skinsi ne napadaju nedužne. Kao i svaki drugi čovjek, pravi skinead ima svoja načela, svoje principe, svoj moral. Nije mu do toga jednostavno. On i sam zna da s tim neće ništa postići. 'Proučio sam povijest skinsa i vidi da to ne treba raditi', kaže Davor za Provjereno.
A u povijesti piše da se između 1964. i 1967. u jamajkanskom društvu razvila se subkultura gnjevnih mladića, znanih pod pseudonimom 'Rude boy'. No u ovo danas su se razvili u Velikoj Britaniji i sjedinjenima državama. Sve do 1988. nitko skinheade nije izravno povezao s rasizmom ili neonacizmom. Tek tada rasistički motivirani ispadi skinheada su često dospijevali u novine. Po brutalnosti su prednjačili američki skinnheadsi.
Bez obzira radilo se o pravim skinheadsima ili nasilnicima koji se skrivaju iza njihova imena, na policiji je da ih što prije makne s naših ulica. Da je posljednji trenutak da se to učini, dokaz su i posljednji brutalni napadi s teškim posljedicama. Čini se da je samo pitanje vremena kada će njihovo divljanje završiti sa smrtnim posljedicama.