Noću su dolazili po mene u ćeliju i vodili me u sobu preko puta. Izgasili bi svjetlo, skinuli me do gola. Šutjeli su i silovali me na podu ili na sjedalici. Morala sam lizati nečiji spolni organ. Ako ne bih to napravila, prebili bi me. Kada sam to radila, posprejali bi mi oči da ništa ne vidim. Sjećam se da je to jednom tražio jedan debeli muškarac. Silovali su me desetak puta. Kada bi me odvodili, ja bih skričala. Nisam mogla plakati jer nisam imala suza, ali svi su me mogli čuti u zatvoru.
Dio je to iskaza M. K., žene koja je 1993. godine bila zatočena u tadašnjem šibenskom vojnom zatvoru Kuline, koji je dala na suđenju tadašnjem zapovjedniku zatvora Damiru Boršiću i zatvorskom čuvaru Miroslavu Periši. Obojica su nepravomoćno osuđena na dvogodišnje zatvorske kazne (iako je zakonski minimum pet godina), no za ovu priču važno je to da je njezin iskaz prihvaćen kao vjerodostojan i zakonit dokaz, što je potvrdio i Vrhovni sud.
M. K., međutim, nije odobren status žrtve seksualnog nasilja. Odbilo ju je Povjerenstvo za žrtve seksualnog nasilja, koje radi pri Ministarstvu hrvatskih branitelja, u veljači ove godine. U obrazloženju rješenja kojim se žrtvi odbija zahtjev među ostalim se kaže da "Povjerenstvo za žrtve seksualnog nasilja nije poklonilo vjeru navodima iz optužnice u odnosu na seksualno zlostavljanje imenovane te je zaključilo da imenovana nije bila žrtvom seksualnog nasilja u Domovinskom ratu".
Na ovu skandaloznu odluku upozorila je Documenta - Centar za suočavanje s prošlošću. "Iako ostvarivanje prava nije uvjetovano postojanjem kaznenog postupka, u ovom slučaju za Ministarstvo hrvatskih branitelja nije bilo dovoljno niti to što su pravosudne institucije RH-a, Županijski sud u Splitu i Županijsko državno odvjetništvo našle dovoljno dokaza za pokretanje kaznenog postupka, odnosno osuđujuću presudu.
Gore opisani primjer (ne)rješavanja zahtjeva žrtve seksulanog nasilja u ratu pokazatelj je manjka senzibiliteta Vlade RH spram civilih stradalnika rata, kao i upitne profesionalnosti i nepristranosti članova/ica novog Povjerenstva", poručuju iz Documente.
Ministarstvo branitelja u rujnu 2016. razriješilo je većinu dotadašnjeg Povjerenstva i imenovalo novo, a troje razriješenih članova pokrenulo je upravni spor.
Od svibnja 2015., kada je stupio na snagu Zakon o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na RH u Domovinskom ratu, Ministarstvo je zaprimilo ukupno 185 zahtjeva za stjecanje statusa žrtve seksualnog nasilja. Do 31. prosinca 2016. Povjerenstvo je dalo mišljenje u 160 predmeta, od čega 108 pozitivnih.
Zatražili smo objašnjenje i od Ministarstva branitelja, no do objave ovog teksta odgovor nam nije stigao.
Prema Zakonu, žrtve seksualnog nasilja imaju pravo na novčanu naknadu od 100 tisuća kuna, kao i mjesečnu naknadu u iznosu od 73 posto proračunske osnovice. Zakonska jednokratna naknada za žrtve seksualnog nasilja koje su pritom zatrudnile, kao i maloljetne žrtve seksualnog nasilja, iznosi 150 tisuća kuna.