Zaključavanje usred dana, spuštanje roleta. Svi se međusobno znaju, no nitko već dulje vrijeme ne spava. 72-godišnja Mara Crnac ne pamti da se ovakvo što događalo i za ratnih godina. Naime, grupa maloljetnika doslovce hara po selu, kradu i uzimaju što stignu i kad stignu. Sve što ima Mara nosi sa sobom u džepu. Svoju karticu i mirovinu. Kaže, za svaki slučaj. Tako su joj savjetovali policajci kada su došli na uviđaj nakon što su i njoj provalili u kuću.
Neki mještani već u polušali, no s gorčinom u glasu govore da ni vlastite domove više ne smatraju samo svojima. Obijeni su lokali, trgovine, obiteljske kuće. Neke i više puta. Rekorderi u selu bilježe i po pet provala. Policija redovito izađe na teren, pošalje prijavu Centru za socijalnu skrb u Slavonskom Brodu, no ništa konkretno se ne dogodi. Službenih prijava bilo je dvadesetak. Socijalni radnici tvrde, čine sve što mogu.
Mještani nezadovoljni činjenicom da se dvije godine ista nedjela ponavljaju, tvrde, uzet će stvar u svoje ruke.
Kulminacija je bila napad na svećenika, otuđeno mu je nekoliko tisuća kuna, čak su i kalež s oltara odnijeli. Apelirali su mještani da se nešto učini, jer nisu samo oni ugroženi, već i sigurnost samih maloljetnika. Naime, neki su oštećeni počeli otvoreno prijetiti da će sami kazniti male lopove. Sve institucije upućene su u stanje stvari.
Dvojica završila u Domu
Godinu i pol je prošlo otkad je Centar za socijalnu skrb primio prvu prijavu. Uoči dolaska naše ekipe u selo, dvojica maloljetnika odvedena su u Dom. U Centru za socijalnu skrb kažu kako je sve to samo slučajnost! Sunčana Kusturin, socijalna radnica koja godinama radi s djecom s poremećajem u ponašanju, tvrdi da ponašanje djece nije postalo neizdrživo u posljednjih godinu i pol.
Zakazali su ne samo roditelji, već i nastavnici, susjedi i socijalni radnici
Djeca su sigurno pokazivala znakove zanemarivanja i slala pozive u pomoć i prije, samo ih nitko nije ozbiljno shvaćao. Zakazali su ne samo roditelji, već i nastavnici, susjedi, socijalni radnici. Prema zakonu, djela koja počine maloljetnici idu u žurni postupak. Lokalni Centar za socijalnu skrb tvrdi, tako se i djelovalo, no stručnjakinja za mladež, inače sutkinja Vrhovnog suda, Lana Peto Kujundžić tvrdi da godina i pol dana i opetovana nedjela ne ukazuju na žurni postupak. Moglo se i ranije adekvatno reagirati!
Otezanje slučaja šalje poruku da im neće biti ništa
Konačan rezultat je dvoje djece u Domu. Za ostale se ne zna. Je li to bilo rješenje? Možda se sve moglo riješiti i prije? Spriječiti ne samo maloljetnička delikvencija, već i osigurati rad i preodgoj djece. Otezanjem cijelog slučaja, maloljetnici su stekli dojam da im se očito ništa ne može dogoditi. A mogla se dogoditi mnogo veća tragedija da su se obistinile prijetnje pojedinih mještana.
Mještani su sada malo odahnuli zbog činjenice da barem dvoje djece više neće raditi probleme u selu. No i sami tvrde, toj se djeci mora nekako pomoći da izrastu u ozbiljne ljude, a ne u kriminalce. Ako su u odgoju zakazali roditelji, nije smjela i država. I socijalni radnici, sutkinja Kujundžić i pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić tvrde, Zakon je sjajan, samo postoji problem provedbe. Tko je za to odgovoran? Hoće li se dvoje djece odvedene u Dom rehabilitirati? Jesu li zakasnili s odgojnim mjerama?