U razgovoru s Mislavom Bagom, potpredsjednik Sabora osvrnuo se na ostvarivanje hrvatske samostalnosti, njezinu budućnost, ali i pogreške.
Gospodine Šeks, kada Vam netko kaže 'tata Ustava, tata neovisnosti', je li Vam to pretenciozno?
Ja sam jedan od važnih igrača u stjecanju hrvatske neovisnosti.
Vi ste lijevi bek?
Pa rekao bih centrafor.
Postoje li neka Vaša razočaranja da ova zemlja danas više nije onakva kakvu ste sanjali, željeli, planirali?
Nisam niti pomišljao, kao što ni ogroman broj ljudi nije niti pomišljao, da će se dogoditi takve krupne deformacije, pogreške i da će se takav zamah jednoga kriminala i korupcije odvijati.
Da li nekada razmišljate: 'Jesam li možda kriv što nisam bio glasan, pa se možda ovakva Hrvatska, kako kažete, ne bi dogodila'?
Nisam niti pomišljao da će se dogoditi takve krupne deformacije, pogreške i da će se takav zamah kriminala i korupcije odvijati Naknadno sjećanje i poniranje u prošlost slabo pomaže, ali sigurno sam trebao biti malo oprezniji. Trebao sam malo više očitavati određene signale. Mi smo jednostavno u tom idealizmu zanemarili da ima u toj mjeri organiziranih, grupnih, klanovskih interesa, koji su, klanjajući se zlatnom teletu, teško ponizili istinske hrvatske branitelje i one istinske idealiste, koji su stvarali i gradili Hrvatsku.
Znači, po Vama, trebali ste biti oprezniji, niste se trebali prepustiti tom zanosu nego dva/tri koraka unaprijed razmišljati?
To sada. U vrijeme stvaranja države, uvijek svako stvaranje svake države prati jedna euforija, a euforija smanjuje kritičnost.
Sada kada probate razmišljati o svemu tome, je li to danas uzelo maha da se osjećaš nemoćnim gotovo?
Ne. Na svu sreću, rekao bih, u zadnjem trenutku hrvatska Vlada, hrvatska politika, predsjednica Vlade i najodgovorniji ljudi u Hrvatskoj, koji danas odlučuju o sudbini Hrvatske, shvatili su i razumjeli i pokrenuli doista čvrstu, odlučnu bitku.
Hoćete reći da smo uhvatili zapravo zadnji vlak da sasiječemo korupciju, da korupcija i kriminal ne bi vladali nad nama?
Točno. Gledajte, uhvatili smo zadnji vagon zadnjeg vlaka.
Klinci, koji su se rodili tada, izaći će iduće godine na izbore. Imaju li oni vjere i mogućnosti da vjeruju da je to neka normalna zemlja, da imaju razloga izaći na izbore?
Bez obzira za koga glasali, trebamo ih uvjeriti da je to njihova zemlja, njihova domovina, njihova država i da trebaju i oni ponijeti breme odgovornosti za budućnost Hrvatske.
Znate kako mi u slikama ova zemlja trenutno izgleda? To je jedna tužna Hrvatska. Kako joj vratiti osmjeh?
Osmjeh se može vratiti na način da potpuno iskreno hrvatska politika, a mislim da ona to sada i radi, da se iskreno obrati cijelom narodu i da je ta iskrenost nužna i neizbježna.
A priznanje neko?
I priznanje pogrešaka.
Tražite oprost, uvjetno rečeno?
Pa na stanovit način tražiti i oprost radi nebudnosti, radi nečinjenja.
Ovo što se sada događa, ne govoreći o imenima, je li to, po Vama, najveća hobotnica?
Pa sigurno da je u najširoj javnosti ovaj proces pročišćenja od jedne hobotnice, velike, opasne. Hrvatska, i to doista u zadnjem trenutku, se susrela da se kaže: Dosta!.
Jesmo li sada u: 'Ili mi, ili oni'?
Jesmo, ali mislim da crni bespovratno gube.
>> Kosor: U punom smislu pravnu državu još dugujemo
>> Šeks: Građane se potpisima samo mamilo protiv Vlade