Ankica Brgan je trudna tri mjeseca, a otkaz je dobila prije mjesec dana. Premda se, kaže zakon, to nikako nije smjelo dogoditi. Ipak, dobila je otkaz, i ostala bez prihoda, i to na početku trudnoće. Jednog je jutra osjetila neizdržive bolove i otišla na bolovanje. I bio je to njezin zadnji dan na poslu. 'Šef me optužio da lažem da me boli i da mi nije dobro. Jer kao njegova kćer je trudna pa ona dobro to podnosi pa misli da svi moraju to dobro podnositi', prisjeća se Ankica za Provjereno.
Živi u Feričancima, malom selu pokraj Našica. Radila je u lokalnom kafiću. Majka je petogodišnjeg sinčića. Suprug je trenutačno nezaposlen, a Ankičina plaća bio je jedini prihod u obitelji. 2009. je na snagu stupio zakon koji dodatno štiti trudnice: uz mnogo javne pompe izglasan je prošle godine, s ciljem da se žene u potpunosti zaštiti od diskriminacije i samovolje poslodavaca. Ipak, ni tri mjeseca nakon što je stupio na snagu, Ankica je ostala na ulici.
Bivši poslodavac pak nije bio raspoložen za razgovor. Smatra da nije u krivu i da nije učinio ništa protuzakonito. Naime Ankica je bila pod ugovorom na određeno vrijeme koji je istekao. Međutim, poslodavac joj je normalno uplaćivao plaću i nakon isteka ugovora. Po sili zakona taj ugovor se sada smatra ugovorom na neodređeno vrijeme. U državnom inspektoratu u Našicama upoznati su sa slučajem. Ankica čeka odgovor više od mjesec dana, no nisu bili voljni dati izjavu. Rekli su da ne komentiraju slučajeve koji su pod istragom. Ankica tvrdi kako su joj prilikom podnošenja prijave rekli da je poslodavac postupio nezakonito. No od tada se nije dogodilo ništa. Ankica čeka.
Ružica je kao i Ankica dobila otkaz, no ona na rasplet svog slučaja čeka punih šest godina. Tada je imala 29 godina i bila je u 6. mjesecu trudnoće. Tužila je poslodavca. Medijima je postala zanimljiva zbog iskaza da joj je poslodavac za vrijeme trudnoće govorio da se vuče kao krepana mačka. Vrijeme prolazi Ružica nije dobila pravnu zadovoljštinu. Ružičino dijete uskoro će krenuti u školu. 'Osjećala sam se definitivno poniženo jer najvrjednije sto mi se moglo dogoditi je bila ta trudnoća i bila sam neizmjerno sretna zbog svog djeteta istovremeno neizmjerno tužna zbog gubitka radnog mjesta i zbog diskriminacije', tvrdi Ružica Kišur Črlenec.
Među zaposlenima na određeno čak je 90% žena. Radni sporovi u Hrvatskoj traju 8, 9 pa čak i više od 10 godina. Kada se i donese pravomoćna presuda da se radnik ili radnica vrate na radno mjesto, ne postoji sustav kontrole kojim bi se nadziralo je li poslodavac postupio po nalogu suda. No i kao takvi oni su jedino rješenje.
Onome tko otpusti ili diskriminira trudnicu prijeti visoka novčana kazna. Novi zakon je takav da poslodavcima ne bi smjelo pasti na pamet da ga pokušaju izigrati. No, još jednom se pokazalo da su i najstroži zakoni nedovoljni, ako se presporo provode. Bez brzih i djelotvornih sankcija, sve je ovo pusta priča.