Među prvima ste ušli u Hudu jamu i među prvima ste podnosili kaznenu prijavu protiv mogućih počinitelja. Zbog čega nakon 71 godinu nitko nije odgovarao?
Prije 27 godina prvi put sam ušao u Hudu jamu. Trudili smo se i radili na različitim razinama da bi došlo do ovoga što se danas dogodilo. Teško mogu odgovoriti zašto te žrtve nismo pokopali ranije. Ali osobno sam zadovoljan da je to bilo danas, da smo ih ipak pokopali, da su dobili svoj grob. Dolazak Predsjednice Hrvatske i Predsjednika Slovenije pokazuje da će se ta tema možda stvarno riješiti, da ćemo napokon riješiti probleme Drugog svjetskog rata. A to možemo samo istinom i time da pokopamo žrtve, kao što smo to učinili danas. Siguran sam da je ovo danas samo početak.
Mnogi koji su danas bili ovdje kažu da ni slovenska ni hrvatska strana nisu učinile dovoljno. Slažete li se s tim?
Slažem se. Udruga Huda jama je 2015. godine počela s pritiskom na slovensku vladu i hrvatsku javnost da se to i dogodi. Uspjeli smo, taj pritisak ćemo nastaviti. Mislim da će i to što su danas učinili na državnoj razini biti znak političarima i svim parlamentarcima u Sloveniji i Hrvatskoj da to pitanje ipak stave na dnevni red i riješe ga na dostojanstven način.
Obiteljima žrtava važna je identifikacija. Može li se ona sada obaviti?
Da, to je moguće, samo u dogovoru Slovenije i Hrvatske. Ove žrtve koje su danas tu pokopane mogle su se pokopati i u Hrvatskoj da je prije toga izvršena identifikacija. Nažalost, to se nije učinilo. Danas to ne traži slovenski zakon koji je prihvaćen prije dvije godine. Koliko znam, posljednjih mjesec dana vlade Hrvatske i Slovenije dogovaraju se o zajedničkom radu i nadam se da će taj ugovor, koji je prihvaćen u slovenskom i hrvatskom parlamentu 2009. godine, ipak zaživjeti i da će se po njemu rješavati zajednička pitanja. To je problem Hrvatske kao i Slovenije, a te žrtve zaslužuju grob i nadam se da ćemo tako i napraviti. To je dužnost naše generacije koja danas živi, ako to nisu oni ranije napravili, da to napravimo mi.