U derutnim zidinama dvorca iz 18. stoljeća dom je pronašlo stotinu i dvoje teško bolesne djece. Većina njih je u krevetu - pogleda prikovanog u nebo. 'Oni su naoko, svaki sa svojom anomalijom, ali vi u njemu uopće ne vidite tu anomaliju. Vidite malog čovječuljka koji vam uzvraća dio ljubavi', rekao je ravnatelj, dr. Željko Weiss. A ljubav je ono jedino što njima treba. Broj roditelja koji su svoju djecu zaboravili sve je veći. To je naša realnost, kažu u bolnici. Umjesto majčinog dodira, brigu o njima vodi 85 djelatnika. Volonteri iz Italije, stalni su gosti bolnice.
'Oni su djeca i s njima se igram. Za mene su oni samo djeca. Drugačiji su, ali nismo li svi drugačiji na svoj način', kaže Melania Colleta, volonterka iz Italije. Teške bolesti živčanog sustava i razni endokrini poremećaji iziskuju 24-satnu skrb i njegu. Prognoza za ozdravljenje - nema. 'Dolazak je najvrjedniji. Ta djeca koliko god imaju malo mogućnosti, ali sa smiješkom Vam uzvrate Vaš dolazak', rekao je Weiss. Uza svu tugu, bolnica zrači ljubavlju. Samo jedna pidžamica ili plišana igračka, sitnica je koja ovoj djeci može pokazati da u svojoj bolesti nisu ostala sama i napuštena. I vratiti im osmijeh na lice.