Projekt RokOtok pokrenut je u spomen na njegova sina Roka s kojim je želio obići sve nastanjene hrvatske otoke, a s njim u mislima stigao je do kraja svoje ovogodišnje misije. Na putu od Velog Drvenika do 17. osvojenog otoka, Čiova, pratila ga je i naša ekipa kojoj je priznao da je jako umoran, ali iznimno ponosan.
„Tu je, stalno je tu. Sve je ovo zbog njega. Opcija B je bila da sjedim doma, plačem i mrzim cijeli svijet i krivim cijeli svijet za ovo što se dogodilo, da nema pravde, nema smisla, nema ničeg. A druga stvar je bila otići malo, opet pričati s njim, opet misliti na njega. On je svake sekunde sa mnom, nema tu da njega nema“, kaže Ribafish.
Nakon tri i pol tjedna, tijekom kojih je preplivao više od 100 kilometara, Domagoj Jakopović Ribafish je odradio i posljednju dionicu od Velog Drvenika do Čiova. Pratila ga je, naravno, njegova vjerna ekipa, ali i brod Lučke kapetanije čija se posada oduševila projektom RokOtok.
Svaki put kad zapiknem zastavu se rasplačem
Djelatnici Lučke kapetanije odlučili su Ribafishu pružiti potporu i simboličnim plivanjem iznenadivši i nas, a do posljednjeg, 17-og otoka stigao je u društvu apsolutne državne prvakinje u više disciplina u daljinskom plivanju Antonije Buličić. Na obalu je izašao uz pljesak ljudi te sirene vatrogasaca i Lučke kapetanije.
„Svaki put kad zapiknem zastavu se rasplačem. To je ono...umor, emocije, mozak. Bili su otoci gdje smo bili skupa, gdje sam se sjetio tih naših trenutaka, recimo Lastovo, Lastovo je potpuno pucanje od emocija, Korčula, naša plaža, ali Vis isto. Obećao sam mu da ćemo ići na Vis, na Biševo, da ćemo vidjeti Modru špilju. Rok i ja smo imali jednu super igricu tko će više skupiti bodova. Avion je jedan bod, satelit dva, a meteroit tri boda. Onda bi ležali tako i skupljali sve te stvari. Isto tako navečer kad si na brodu, onako strgan gledaš te stvari i plačeš“, kaže Ribafish.
Osmijeh na lice su mu izvlačila djeca koja su ga dočekivala na otocima. Družio se s njima, održavao edukativna predavanja o ekologiji i važnosti druženja u prirodi te poklonio knjigu RokOtok.
„U svakom tom djetetu nije da vidim Roka, ali vidim neko dijete koje možda treba zagrljaj više, možda treba neku priču prije spavanja i to mi je bilo nekako na pameti. Sad, ako sam uspio uspio sam - super, meni je puno bolje, a mislim i da je nekim klincima lijepa uspomena, da se sad igraju s tim lopticama, društvenim igrama i da pročitaju jedno poglavlje prije spavanja“, priča Ribafish.
Prijatelji su se kladili da neće uspjeti
Priznao nam je i da su se neki njegovi prijatelji kladili da neće uspjeti u ovom naumu. Katkad se, plivajući od Mljeta do Korčule, tijekom jakih vjetrova i velikih valova i sam pitao hoće li uspjeti, no njegov Rok ga je gurao dalje. Priznao nam je da je vrlo umoran te da ga boli većina tijela.
„Evo vidite kako sjedim sad, sjedim kao upitnik, onako pogrbljen jer sam sav strgan. Mogu nabrajati sve što boli, ali taj osjećaj umora je ipak pobijeđen od tog osjećaja ponosa i nekakvih emocija i dobrih stvari jer smo uspjeli odraditi 17 otoka“, zaključuje Ribafish.
Sada mu predstoji zasluženi odmor, a onda ubrzo i planiranje nove avanture jer će sljedeće godine, u drugom nastavku ove vrlo emotivne trilogije, plivanjem spajati otoke u srednjem Jadranu.
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novatv.hr