U Srbiji se u ovom trenutku nalazi oko 7 tisuća izbjeglica. Spremni su čekati koliko god je potrebno samo kako bi došli do svog odredišta u zapadnoj Europi. Dio izbjeglica ne želi u kampove za azilante tako da doslovno žive na beogradskim ulicama. Naša reporterka Anita Martinović provela je noć s njima i svjedočila doista nevjerojatnim stvarima.
Ovo je njezin izvještaj:
Četiri su sata. Prohladna noć u središtu Beograda. Između parkiranih automobila- spavaonica na otvorenom tek pokoji pokret svjedoči da su ispod pokrivača ljudi.
Na obližnjem kolodvoru novi autobus s novim izbjeglicama. Fadia je sa suprugom i troje djece prije dva mjeseca krenula iz Sirije.
'Vrlo sam umorna. I djeca su umorna i gladna i hladno im je. Jako im je hladno', rekla nam je.
San im je Njemačka. Hoće li ga dosanjati ne znaju, ali se nadaju.
'Ne znam. Za dva mjeseca, tri. Nadam se da ćemo doći tamo. Zbog škole i bolnice za moju djecu. Želim da mi djeca idu u školu', kaže.
Umorni, promrzli i gladni kreću dalje, u gradu kojeg ne poznaju. I ne slute da možda prolaze pokraj svojih rođaka i poznanika.
U Srbiji 7000 izbjeglica
Druga postaja bio je Info centar za azil.
'Mi ovdje imamo neke određene količine pomoći u smislu te neke toplije garderobe i tako nekih stvari. Koliko možemo mi dijelimo', rekao nam je Željko Milikić, Infor centar za azil UNHCR.
U Srbiji se u ovom trenutku nalazi oko 7 tisuća izbjeglica. Većina ih je smještena u kampovima.
'Ovdje trenutno u Beogradu mogu vam kazati koliko ih ima po parkovima, to je negdje 350 ljudi. Manje više. Ima na par mjesta. Obilazimo ih noću', kaže Milikić.
Među njima i mladići iz Afganistana. Zatekli smo ih u jutarnjoj molitvi. Na parkingu žive već mjesec dana. 'Sve su nam granice zatvorene', kaže jedan od njih.
Jedna je riječ – problem - dovoljna da nam ovaj čovjek opiše svoje muke. Parking im je spavaonica, a park kupaonica.
Beograđanima izbjeglice u parku ne smetaju.
'Ne prave nikakve probleme. Uglavnom su dobri, normalno se ponašaju', kaže Marija Bakić.
'Mi smo kao zemlja se pokazali ja mislim najbolji. Mi smo primjer što znači humanost', smatra Slavica Marković.
Dani im prolaze u čekanju.
'Čekat ćemo. Čekat ćemo dok god ne otvore granice. Kad će to biti, ne znamo', kaže izbjeglica iz Afganistana. Pred njima je putovanje puno neizvjesnosti.
Koliko je vjerojatno da će ovi ljudi krenuti put Hrvatske?
'Dobro je poznato da je Mađarska podigla žičanu ogradu, Mađari u ovom trenutku propuštaju 15 do 20 ljudi na dan. Za ljude kojih u Srbiji ima oko 7000 to znači da tim tempom ovu zemlju neće napustiti u narednih godinu dana.
Oni su za sada još uvijek strpljivi. Strpljivo čekaju kada će moći iz Srbije prema zemljama Zapadne Europe, međutim kako temperature budu padale tako pretpostavljamo da će se splašnjavati to njihovo strpljenje jer doista nije ugodno noć provoditi pod vedrim nebom.
Mi smo s njima bili cijelu noć i uvjerili se kako su noći sve hladnije, kako doslovno spavaju na kartonu, na betonu. Hrvatska njima nije zanimljiva, oni kroz Hrvatsku samo žele proći, ali znaju da ih u Sloveniji čeka žičana ograda. Oni žele isključivo za zemlje Zapadne Europe, žele najviše u Njemačku', izvijestila je iz Beograda Anita Martinović.