Vjernici diljem svijeta prvog dana studenoga obilježavaju blagdan Svih svetih, koji se povezuje s odlascima na groblja i sjećanjem na preminule. Ipak, Svi sveti nisu isto što i Dan mrtvih, kako se često naziva Dušni dan koji slijedi dan kasnije.
Blagdan Svih svetih posvećen je svim poznatim i nepoznatim svecima, bilo da su kanonizirani ili nisu.
Kroz povijest nije bilo moguće zabilježiti imena svih koji su činili dobro i ostavili trag u svojoj zajednici, pa je u katoličkoj crkvi s vremenom uveden jedan zajednički dan u njihovu čast.
Dušni dan, koji se obilježava dan kasnije posvećen je sjećanju na preminule.
Blagdan Svih svetih u kršćanskoj se tradiciji slavio još od ranih stoljeća, ali na različite datume.
U pojedinim krajevima prvotno se obilježavao u proljeće, oko Uskrsa, kao spomen na sve mučenike. Tek je 835. godine, dekretom pape Grgura IV., blagdan službeno premješten na 1. studenoga.
Dušni dan, koji se obilježava 2. studenoga, razvio se nešto kasnije od blagdana Svih svetih. Naziv Dušni dan potječe iz crkvene tradicije, dok se izraz Dan mrtvih uvriježio u narodu kao svjetovniji naziv za isti dan.
Njegovo se podrijetlo povezuje s krajem 10. stoljeća, kada je opat Odilo iz Clunyja u Francuskoj oko 998. godine uveo običaj posebne molitve i spomena na sve preminule članove svoje redovničke zajednice.
Taj se običaj ubrzo proširio i na druge samostane, a zatim i na cijelu zapadnu Crkvu. Time je 2. studenoga postao dan sjećanja na sve pokojne, poznate i nepoznate, a ne samo na pojedince koji su već proglašeni svetima.