Švigir je do tog izračuna došao prema podacima iz ankete o radnoj snazi koja se po metodologiji Međunarodne organizacije rada kod nas provodi za službene potrebe Državnog zavoda za statistiku.
Istraživanje provedeno na nekoliko desetaka tisuća ispitanika pokazalo je da čak 94 posto zaposlenih u poduzećima radi u prosjeku od 40 do 60 sati tjedno, što znači da svaki dan uz redovno radno vrijeme odrade i oko dva sata prekovremeno. Ista je situacija i sa 81 posto poduzetnika i 39 posto poljoprivrednika.
Međutim, ima i onih koji rade i više od toga. Oko 3,2 posto zaposlenih u privatnim poduzećima rade između 60 i 90 sati tjedno.
"Normalan" radni tjedan, dakle zakonski predviđeno 40-satno radno vrijeme, u prosjeku najviše imaju zaposleni u državnim poduzećima - njih 70,3 posto.
Pa ipak, dio zaposlenih radi i manje od tog određenog prosjeka. Po 0,5 posto zaposlenih u državnim poduzećima i privatnim tvrtkama radi manje od 20 sati tjedno.
Mario Švigir rekao je Vjesniku da prekovremeni rad izravno blokira zapošljavanje. Jer, dok poslodavci postojećom radnom snagom mogu 'pokriti' cijeli posao i po mogućnosti da za to nemaju nikakve dodatne troškove, nema izgleda da zaposle nove ljude.
Drugi je problem što u Zakonu o radu nema odredbi kojima bi se moglo točno utvrditi koliko radnika radi prekovremeno.