Blago nama s njima

Radne bilježnice za 5 kuna - uzmeš gumicu pa brišeš!

Slika nije dostupna
'Ministar Primorac je rekao da stare knjige slobodno bacimo u smeće, a sada kopamo po smeću da bismo ih nabavili'.

Ovo su riječi majke koja je bila utopljena u mnoštvu roditelja i djece kod Inine zgrade u Novom Zagrebu pokušavajući prodati/kupiti školske udžbenike. Istjerani s Velesajma, ljudi su se smjestili gdje su stigli povezani zajedničkim interesom – što jeftinije opremiti dijete za školu. 'Mudre' riječi bivšeg ministra koje, nažalost, ne iznenađuju previše jer je poznato što su sve naši političari u stanju izjaviti i učiniti, dovele su do situacije u kojoj trenutno profitiraju oni koji su u trenutku ove povijesne izjave zaključili kako netko nema veze s pameću.



Baciti knjige u smeće! Kakva je to uopće poruka mladim naraštajima. I sama simbolika je grozna, a kamoli čin bacanja knjiga. Mogli smo ih i zapaliti. Iživljavati se nad njima. Zašto ih samo baciti?! Pa kome knjiga danas uopće nešto znači? Bolje je bez nje. Manje knjiga, manje učenja, idealna nam je zemlja neznanja. Što više onih koji manje znaju, to bolje za vladajuću strukturu. Dajte nam ovaca i novaca – najradije bi poručili zavaljeni iz svojih kožnih fotelja.

Na kolovoškom zagrebačkom suncu kupovalo se sve – udžbenici, atlasi, radne bilježnice. Pa čak i popunjene radne bilježnice. Za samo 5 kuna. Još 5 investiraš u gumicu i eto ti prazne radne bilježnice, poručuje jedan maloljetni 'trgovac'. Prava smo zemlja znanja. Pa treba se znati snaći. A naše se klince na vrijeme uči lekciji snalaženja. Može se reći da smo snalažljiva nacija. Jer samo oni snalažljivi uspijevaju u životu. Baš kao naši političari – snalažljivi i uspješni. Zna ministar Primorac kako potaknuti snalažljivost u djece.

A u međuvremenu bilježimo pad broja prvašića u odnosu na prijašnje godine, bivamo proganjani zbog nekih homofobnih udžbenika o seksualnom obrazovanju te se i dalje 'borimo' s udžbenicima koje nerijetko ne možemo naslijediti. Bezbroj raznih izdanja očito pogoduje samo nakladnicima, a toga su itekako svjesni oni koji koji su, nekad davno, koristili udžbenike svojih starijih braća i sestara, u nekim slučajevima i roditelja. No, ta vremena su prošla. Dolaze neka nova. A što nam donose? Nadam se ljude koji napokon znaju svoj posao.