- Koncentracija počne padati nakon par sati, ali to je postao automatizam. Gurneš karticu, odrediš način plaćanja, svakom dobar dan i tako iz dana u dan, kaže Tomislav Hrvoj, blagajnik na Lučkom.
I tako već 10 godina. Hrvoj je posao blagajnika namjeravao raditi godinu do dvije, no očito ima nešto u mjestu gdje se 8 sati sjedi, barata novcima i različitim raspoloženjima vozača, što ga je zadržalo sve ove godine.
- Ima više neugodnih nego ugodnih situacija. Ljudi znaju psovati, pljuvati po nama, bacati prazne flašice u glavu. Ljudi nisu navikli na gužve - kad čekaš kod doktora, u redu, kad čekaš u banci, u redu, a kad čekaš na autocesti odmah su problemi.
Hrvati prednjače po nervoznim ispadima.
- Turisti su naviknuti na ovakve situacije, svugdje u svijetu se čeka.
No, neugodne situacije kompenziraju se onim manje stresnim. Dapače. Vozačice, kaže Tomislav, itekako znaju zagrijati duge noćne sate.
- Dižu majice, šire noge, smješkaju se, takve situacije su isto postale normalne, naročito kod istočnih susjeda.
Iako na prvi pogled ovaj posao djeluje poput dosadnog činovničkog, gađanje bocama, objašnjavanje vozačima po tisućiti put da je povratak eura nemoguć ako su dali kune, ali i veselije, uglavnom noćne situacije, očito je ono što blagajnike drži prikovanim godinama u svojim kućicama.
Više u video prilogu.