Gospodine Rostuhar, Vaša neobična multisenzorna izložba 'Put oko svijeta'ušla je u drugu polovicu svog trajanja. Kakav je odaziv i kakve su prve reakcije posjetitelja?
Odaziv je odličan i jako me veseli što su ljudi oduševljeni s izložbom. Dobar glas se širi i svakim danom je sve više posjetitelja – čak i za ovaj produženi vikend, kada se činilo da je grad prazan – čak i kad je kiša padala – ljudi su uporno dolazili na izložbu i odlazili s nje oduševljeni i pozitivno iznenađeni. Znao sam da će se svidjeti ljudima, ali nisam znao da će biti baš tako zadovoljni – dolaze mi i čestitaju, pišu prekrasne stvari u knjigu dojmova… Baš mi je drago zbog svega.
Tko ste vi zapravo, predstavite nam se malo i recite odkud ideja za tom izložbom?
Ja sam pisac i fotograf i već deset godina putujem svijetom, organiziram ekspedicije s ciljem istraživanja najudaljenijih predjela svijeta, radim reportaže za geografske časopise poput National Geographic i Meridijani, napisao sam već četiri knjige, održao stotine predavanja, a kako je prošlo deset godina mog putovanja cijelim svijetom – htio sam napraviti jedan presjek najboljeg što sam u svijetu doživio - svojevrsni 'Best off'. Nakon deset godina putovanja i ekspedicija po cijelom svijetu – odlučio sam taj svijet na tren donijeti u svoj najdraži Zagreb.
Objasnite nam kakva je to izložba i što mislite pod time 'multisenzorna'?
Ta je izložba koncipirana kao putovanje kroz 12 prostorija od kojih je svaka jedna tema - bilo to grad, država ili regija… No fotografije upotpunjuju i originalni i autentični zvukovi, mirisi, okusi, opipi… 'Multisenzorno' znači da smo posjetiteljima htjeli prenijeti cijeli svijet kroz sva osjetila. Pored toga svaka je prostorija uređena ambijentalno u stilu teme koju predstavlja.
Pojasnite nam to malo, otkrijte koju tajnu.
Pa, recimo u 'Sahari' je na podu pijesak, a posjetitelji mogu sjediti u nomadskom šatoru. Za miris pustinje decentno se brine devin izmet… U 'Japanu' se kleči na tatamijima – i prisustvuje u originalnoj ceremoniji čaja koju izvodi Japanka Emi Murata. U 'Indiji' hramske kolačiće nudi prava indijska svećenica. U 'Plemenima Nove Gvineje' može se opipati oružje iz kamenog doba koje sam donio sa posljednje ekspedicije u Zapadnoj Papui na kojoj sam pronašao lovačko-sakupljačko pleme koje nije imalo doticaja sa vanjskim svijetom i živjelo je posve u kamenom dobu. Ima tu raznih detalja i iznenađenja, i ne bih volio baš sve otkriti. Najbolje da ljudi dođu i otkriju sami! Uostalom otkrivanje novog i nepoznatog je i najljepši dio svakog putovanja.
Posjetitelji koji dođu na izložbu mogu osvojiti i prava putovanja?
Da, pozivamo ljude da donesu svoje vlastite fotografije s putovanja, napišu svoje podatke na poleđini i zalijepe ih na 'Globus doživljaja'. Na zatvaranju izložbe taj ćemo Globus zavrtjeti i nasumce odabrati sretne dobitnike vrijednih putovanja. Agencija Perzepolis daruje dvije povratne karte za Istanbul, a Air France daruje dvije povratne karte za Pariz!
Na pravo putovanje želite poslati i djecu s posebnim potrebama?
Točno. Glavni cilj ove izložbe je kroz prodaju fotografija i dobrovoljne priloge prikupiti što više novaca za udrugu DUH (Dječja udruga hrabrost) koja se brine za poboljšanje kvalitete života djece s posebnim potrebama. Volonteri udruge DUH svake godine vode djecu s posebnim potrebama na jedno čarobno putovanje, a što više novaca skupimo – to ćemo više djece moći poslati na put!
Hoće li ta izložba otputovati i u druge gradove?
Nažalost jako teško. Mnogi nas to pitaju, ali vjerojatno ne razumiju koliko je teško bilo organizirati izložbu – Uži tim suradnika radio je na tome godinu dana, a posljednjih mjesec dana u pripremu izložbe se uključilo preko sto volontera. Sada kada izložba traje, svaki dan na njoj radi tim od dvadesetak ljudi. Troškovi izložbe su iznimno veliki i nije baš lako prenijeti sve na drugi kraj Hrvatske. Tako da je ova izložba jedinstvena i neponovljiva. S druge strane, to su vjerojatno prepoznali mnogi, jer na izložbu dolaze sa svih strana Hrvatske, kao i iz susjednih zemalja.
Što Vas najviše veseli po pitanju izložbe, osim odličnog odaziva posjetitelja?
Veseli me to što smo sve odradili sami – što mislim da je dobra poruka u vrijeme krize. Nakon što su nas odbile sve moguće institucije koje bi trebale podržati ovakav projekt – ipak nismo odustali nego smo odlučili sve napraviti volonterski. Oni koji sjede na ključnim pozicijama, nažalost nisu prepoznali projekt (još uvijek stignu), ali su ga srećom prepoznali svi ostali – volonteri, posjetitelji pa i sponzori koji su nam pomogli pokriti dio troškova – i to mi je iznimno drago. A najsretniji bih bio kad bismo uspjeli prodati velik broj fotografija i time poslati što više djece s posebnim potrebama na čarobno putovanje!
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na mobilnih uređaja.