Tri sela, oko dvjesto ljudi mole se za nekoliko kapi kiše. I dok dragi Bog ne da kišu, žedni su i stoka i zemlja i ljudi. 'Došao sam nakon 47 godina u Matase i nemam se gdje okupati, je li to sramota', rekao je Josip Barišić. Kako bi pili i okupali se moraju plaćati vodu, a od izvora rijeke Krke žive tek dvjesto metara. 'Imamo najskuplju vodu u Dalmaciji', kaže Mladen Ujaković. 'Svaki treći dan deset kubika. To je tisuću kuna mjesečno', žali se Stana Maglica.
Posao zapeo zbog financija
A plan za vodovod davno je ovdje ucrtan i to još osamdesetih. Baka Ana Barišić iz svoga dvorišta već dvadeset godina promatra kopače kanala, zatvorenike i vojnike dviju vojski. 'Prije rata onoga, jugovojska je kopala i mi smo ovdje bili i hranili vojsku', rekla je Barišić. Dvadeset godina u raznim valutama plaćali su i doprinose za izgradnju vodovoda, ali voda nije potekla. Posao koji je zapeo zbog financija ne može dovršiti ni deset vojski. Baviti se seoskim gospodarstvom nije najsretnije rješenje. 'Imam 11 krava, još bi i povećao broj, ali što ću kad vode nemam', kaže Ivo Maglica. Zadnji pokušaj Europske unije za dovršenje vodovoda propao je prije dvije godine, jer županija ne nalazi izvođača .