Prvašići su podstanari u dječjem vrtiću. Stotinjak učenika u Hrvatskom Leskovcu svoje znanje stječe u vrtićkim prostorijama. 'Već 25 godina smo u tom prostoru i i dalje ne znamo što se dešava, hoće li te škole biti. Nitko se od odgovornih nije oglasio, već šest mjeseci ništa', kaže Snježana Šarančić, voditeljica škole.
To što nemaju svoju školu, učenicima nije jedini problem. 'Ne postoji veliki odmor niti postoji odlazak na nogometno igralište ili igra vani, kad je sve to zapravo vrtićki prostor i stalno su vrtićka djeca tu. Moraju biti tiho, nema prostora da budu glasni', kaže Zoran Turza, vjeroučitelj.
>> Jeste li danas pozitivno razmišljali?
Glasni ne smiju biti ni oni najmlađi. 'Naša djeca moraju boraviti vani, to je jedini vid boravka na zraku', kaže Renata Knez, ravnateljica vrtića Hrvatski Leskovac.
Sve nekako funkcionira za toplih dana. Zima je priča za sebe. 'Svima je tijesno, nama ostaje neupisane djece, a o školarcima i njhovim uvjetima ne moram ni govoriti', kazala je Knez.
Mjesto predviđeno za izgradnju nove škole postoji, no zbog spore birokracije i manjka novca, tamo je tek livada i dva prazna gola. Do kad će tako biti, svi se pitaju. No jedno je sigurno, osnovnoškolci će i dalje zbog svojih malih sustanara morati biti jako tihi.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook