Tata Hrast je netko o kome se na društvenim mrežama u posljednje vrijeme itekako priča. On je Mislav Combaj, 34-godišnji tata, suprug, PR i marketinški stručnjak, a u novije vrijeme i farmer.
S pratiteljima svakodnevno dijeli svoj život, kako kaže, na urbanom selu. Mjestu nedaleko Zagreba, gdje ništa nije idealno, a sve je točno kako treba biti.
Za Mislava, Adrianu i njihovu tri i pol godine staru djevojčicu ovo je život koji su željeli i svjesno odabrali. Sporiji, mirniji i daleko manje stresan. S više vremena za obitelj, a manje jureći tuđe snove.
"Kad živiš na selu, onda se uvijek nešto gradi", uz smijeh kaže Adriana. Danas toranj od kockica u dnevnom boravku, ali puno češće nešto konkretno u dvorištu.
"Znači, sve naše nastambe koje imamo za životinje su slagali zajedno Mislav i naša djevojčica. Dodaje vaservagu, zna što je čekić, šeraf i zna da nije sve odmah gotovo, da to traje, da je to proces i zapravo tako uči strpljenju", govori Adriana.
Godinama ranije, kaže Mislav, njegova su jutra izgledala potpuno drugačije. U žurbi, stalnom stizanju rokova, stresu koji je bio konstantan i intenzivan.
"Prosjek radnog vremena mi je bio 12 do 15 sati dnevno od ponedjeljka do nedjelje bez ikakvih pauzi. Prvi pravi godišnji sam imao nakon 15 godina prošle godine, da sam se baš isključio od posla i nisam radio", kaže Mislav.
Danas, nekoliko teških burnouta, kasnije i stanja u kojem je bio na rubu depresije, radi kaže svega 30% u odnosu na ranije. Adriana je svoj kompjuter na uredskom poslu zamijenila šivaćom mašinom. Hobi polako postaje posao koji može raditi koliko i kada želi.
"Radili smo jako blizu, u pauzi za ručak našli bi se u pekari i ja sam mu plakala. Kao imamo tih pola sata, jedem sandvič i mislim, ovo je grozno. Ja radim neki posao s kojim bi netko bio sretan, kojeg sam dobila na temelju diplome, iskustva i znam da mi društvo govori da bi ja sa time trebala biti zadovoljna. Ej, dobra je plaća, radiš u uredu, fino si odjevena, toplo ti je. Ali jednostavno taj košmar koji je bio u meni, to nezadovoljstvo je bilo kriminalno", govori Adriana.
Kad je došla kćer svi prioriteti su se nekako odjednom posložili.
"Nije više bilo nikakve depresije, razgovora i slično. Bilo je apsolutno jasno što mi je bitno u životu. Samo je bilo pitanje koliko brzo ću moći napraviti taj exit plan iz takvog načina života", kaže.
A sve zamišljeno napravili su sami bez puno prethodnog znanja i učeći na vlastitim pogreškama. Iako život koji su odabrali dijele na društvenim mrežama, on je daleko od idealnih i ušminkanih fotografija u kvadratićima. Ovo je način života koja podrazumijeva i blato i povremeni kaos i nered, ali puno manje vremena nego što mnogi misle.
Kako izgleda njihov život danas, pogledajte u prilogu reporterke Provjerenog Maje Medaković.
This browser does not support the video element.