Siniša i Valentino školovali su se za zanimanja koja danas ne rade i koja s njihovim sadašnjim poslovima nemaju baš nikakve veze. Učinili su ono što bi mnogi opisali kao ludost, a oni pak kao potez života.
Fakultetske diplome zamijenili su obrtnicama.
Valentino Valent nije mogao ni sanjati da će dječja igra u blatu prerasti u nešto što prehranjuje njegovu obitelj. Danas se u njegovoj lončarskoj radnji u Petrinji mjesečno oblikuju i ispeku tone i tone gline.
"Iz prostora od 100 kvadrata izlaze tolike količine keramike da to ne možete zamisliti. Više od 10.000 amfora dosad smo isporučili samo za Pelješac", priča Valentino.
Trenutačno svoj red za pečenje čeka jedna od ukupno osam velikih posuda koje će u jednom dubrovačkom hotelu služiti kao fontane s lopočima i ribicama.
Siniša Kravaršćan strastveni je slastičar. Njegova su specijalnost i strast realistični kolači.
"Imao sam totalno drugu sliku sebe o tome kako ću za 10, 20, 30 godina izgledati, čime ću se baviti", prepričava i dodaje da mu slastičarstvo nije bilo ni na kraj pameti.
Novac zarađen na ovaj način, radeći ono što voliš, ipak ima posebnu vrijednost, slažu se obojica. Tako je i u životu i u karijeri.
Iako će mnogi to možda pomisliti, ovo nije s konja na magarca. Ovo nije hir niti bačena diploma, protraćeno znanje i iskustvo. Ovo je hrabrost za koju biste mnogi voljeli da je imate – slijediti svoje snove, biti iskreni prema sebi, mijenjati kada vam nešto više ne odgovara.
"Diploma nije zatvor. To što smo mi diplomirali nešto ne znači da moramo do penzije i do kraja života raditi isključivo to", zaključuje Siniša.
Siniša i Valentino najbolji su primjeri. Dva inženjera s diplomom na zidu i obrtima od kojih žive i u kojima uživaju.
Cijelu priču pogledajte u prilogu reporterke Provjerenog Maje Medaković:
This browser does not support the video element.