Međusobno se ne poznaju, dijele ih kilometri, ali čini se da imaju toliko toga zajedničkoga. Prije svega hrabrosti da o svojim životima progovore iskreno, otvoreno i javno. Stanica Rrkan (85), Barica Gabrić (76) i Anastazija (93) proživjele su ukupno 254 godine i u njima ima dovoljno ne za tri, nego trideset i tri života.
"Volim živjeti. Dabome da volim živjeti. Lijepo mi je, a kako mi je prije bilo, sad je super", rekla je Barica.
Ove majke, bake, prabake bile su žene u vremenima u kojima to nije bilo lako. U kojima se o svemu teškom, što je život donio, mahom šutjelo.
"Onda je bilo drugačije nego sada, sada djeca ne znaju kako živjeti", poručila je Anastazija.
Ni nakon poroda nije bilo odmora
Nije te imao tko štedjeti. Nikada, pa ni u trudnoći. Život i posao ne bi stali jer je tebi narastao trbuh, rekle su reporterki Provjerenog Maji Medaković.
Postpartum, vrijeme za oporavak, povezivanje s bebom – ništa od toga nije postojalo.
"Nisi ležala, nisi ni smjela. Muž mi nije dao, morala sam ići krave musti", prisjetila se Anastazija.
Radile su, kažu sve tri, od jutra do sutra. I na njivi i oko blaga, na obradi tkanine, u gostionici, podizale djecu, ali svoj novac nikada nisu imale.
"To što se zarađivalo, to je bilo njemu u džepu i s tim je raspolagao kako je htio", rekla je Stanica.
Bila su takva i vremena, ženama nenaklonjena. Dok su sinovi nasljeđivali zemlju i imovinu, kćeri su u amanet najčešće dobivale etiketu druge.
"Nije pravedno, ali što ti možeš? Takav je bio običaj. Muško je dijete bilo bog", napomenula je Stanica.
Njihovi životi bili su nerijetko bolna i teška iskustva, ali to su priče u kojima će se lako pronaći mnoge naše prabake, bake, majke – žene. Vremena se mijenjaju i voljeli bismo vjerovati da ide na bolje, ali i 70 godina nakon događaja koji su njima odredili život neke se stvari, nažalost, nisu promijenile.
Više o ovoj temi možete pogledati u videoprilogu ispod.
This browser does not support the video element.