Ako vas hitna pomoć u Istri i odveze u bolnicu u Izoli, preko granice, HZZO te troškove vašeg liječenja neće pokriti, već će ga naplatiti onima koji su vam spasili život!
Zašto se iz Metkovića može u bolnicu u Mostaru, dakle u BiH, a po pitaju Istre 30 godina se ništa ne događa? Više donosi reporterka Provjerenog Ema Branica.
U hitnim je slučajevima svaka sekunda bitna, doslovce može značiti prevagu između života i smrti. "Jer od trenutka kad vam se nešto dogodi imate 60 minuta. Znanstvenici su to dokazali, istražili. To se zove zlatni sat. Pacijenti s ovog područja nisu u zlatnom satu, zapravo nula posto", rekla je Jovanka Popović Glavičić, voditeljica ispostave Umag i zamjenica ravnateljice Nastavnog zavoda za hitnu medicinu Istarske županije.
Ako ste građanin sjeverozapadnog dijela Istre tu šansu nemate jer hitna ne može unutar 60 minuta doći do bolnice u Puli ili Rijeci. Vrate osobu u život, osiguravaju vitalne funkcije i onda kreću na put veći od 100 kilometara.
"Prva bolnica, pulska, od Umaga je udaljena 90 kilometara, a do riječke bolnice je 120 kilometara, i to vrlo ružne ceste", kaže Popović Glavičić.
A stanovnici sjeverozapadne Istre doslovce gledaju u bolnicu udaljenu 26 kilometara, točnije 16 minuta brze vožnje vozilom hitne pomoći. Problem je što je u - Sloveniji. A to zapravo ne bi trebao biti, barem ne kada se radi o stanjima u kojoj minute presuđuju.
"Treba zbrinuti pacijenta i tada ga prevesti u prvu odgovarajuću ustanovu, tako piše u našem pravilniku. Tamo se ne spominje nikakva država. Mi se od 2013. nalazimo u Europskoj uniji", kaže Gordana Antić, ravnateljica Nastavnog zavoda za hitnu medicinu Istarske županije.
Najveći neprijatelj - vrijeme
Ne samo da vrijeme curi pacijentu kojeg prevoze u tom trenutku u 120 kilometara udaljenu Rijeku, već i kada odu ostavljaju sve ostale potencijalne hitne slučajeve na milost i nemilost opet najvećem neprijatelju - vremenu.
"Kada mi sad vozimo svakog našeg pacijenta u Rijeku, nas nema ovdje 4 sata, možda i 4 i pol, ovisno gdje je bio konkretno slučaj. Za to vrijeme nemamo drugog tima koji će zbrinuti novog hitnog pacijenta ili neko novo hitno stanje", kaže Antić.
Tri su situacije kada svaka minuta znači razliku. Srčani udar, moždani udar i politraume kod prometnih nesreća. Do sada su takve pacijente zbrinjavali zaista u najbližoj bolnici - onoj u Izoli.
"Vozili su se na način da je pacijent potpisao izjavu da želi takvo liječenje i tada bi putem svoje europske kartice ishodovao i dobio zdravstvenu zaštitu u Izoli", objašnjava Antić. Za pacijenta bi u nekim slučajevima takvu izjavu potpisala bliska osoba. HZZO ne bi radio nikakve probleme.
"Po završenom liječenju bolnica u kojoj je obavljeno liječenje, konkretno u Izoli, to bi sve fakturirala u naš HZZO, koji bi pokrivao liječenje. Do sada nikad nije bilo problema", navodi Antić.
Međutim, to nije trajno rješenje pa lokalna istarska uprava, samouprava i liječnici pokušavaju već 30 godina uspostaviti sustav zbrinjavanja takvih pacijenata. Zato su krenuli u projekt sa Županijom i slovenskom bolnicom, obavijestili sve nadležne i dobili zeleno svjetlo Ministarstva zdravstva.
"Mi smo kroz projekt u suradnji s izolskom bolnicom dokazali da se surađivati može, da se organizirati možemo i mi ovdje i slovenska strana. Takvih pacijenata ima možda 10 do 20 godišnje i troškovi takvog rada ne nadilaze mogućnosti koje bi bile negdje nedostižne", kaže Sonja Grozić Živolić iz Upravnog odjela za zdravstvo Istarske županije.
Jedan od pacijenata bio je i Milen Pribanović. Ustao je jednog jutra i odmah shvatio da nešto nije u redu. "Osjetio sam da su mi usta otišla na lijevo, kapak nije išao gore, uhvatila me panika."
Imao je moždani udar. Izabrao je bolnicu u Izoli zbog brzine - za 20 minuta je već bio tamo, liječnici su ga spremni čekali. "Em ti je slabo, em ti se vrti… Teško je to sad opisati. E sad, da te onakvog još vozi još jedno 50 kilometara… ja mislim da bih prije od te vožnje umro nego od ovoga", kaže Pribanović. U bolnici u Izoli proveo je pet dana. Pobijedio je smrt i invaliditet.
Tražili pomoć, dobili kaznu
Projekt je uspješno odrađen, ali nije postao praksa. Pa su tako bili na tko zna kojem po redu sastanaka na tu temu moleći pomoć.
"Na tom sastanku, gdje sam izložila problem po ne znam koji put, ravnatelj HZZO-a rekao je – 'a tebi ću poslati kontrolu'", kaže Gordana Antić. "Odmah nakon toga, nakon par dama dobili smo poziv iz HZZO-a gdje je rečeno da će u ponedjeljak doći u izvanrednu ciljanu kontrolu poštivanja ugovornih obveza s HZZO-om, na nalog ravnatelja Zavoda."
Liječnica, pravnica i dvije ekonomistice češljale su svu dokumentaciju pet dana, osam sati na dan. "Nakon nekih mjesec dana dobili smo rješenje, reći ću kaznu, u kojem je navedeno da ne poštujemo ugovornu obvezu u smislu zbrinjavanja četiri pacijenta u bolnici Izola i da smo time počinili štetu HZZO-u od 16.232,80 eura te da će nam biti uskraćeno u paušalu. Uz to smo dobili i opomenu od 15 tisuća kuna."
Dakle, Zavod za hitnu medicinu mora podmiriti liječenja pacijenata. "Ispada da zapravo sada ovom odlukom osiguranici HZZO-a, bez obzira što žele, ne mogu ići u izolsku bolnicu, a ostali mogu", rekla je Popović Glavičić.
Odjednom su životno ugroženi pacijenti, hrvatski državljani, osiguranici HZZO-a ostali bez dragocjenih minuta koje život znače. A Zavod za hitnu medicinu Istarske županije kažnjen je jer je radio svoj posao - spašavao živote!
"To je zastrašujuće. Osjećam se kao neki borac za ljudska prava u 21 stoljeću, jer bi mi trebali izvući pacijenta iz vozila, prebrojiti krvna zrnca i utvrditi je li on bijelac, crnac ili je možda osiguranik HZZO-a? Oh šteta! Šteta da je HZZO-ov osiguranik, a to svi plaćamo, jer mu ne možemo tada pružiti ono što možemo nekome tko ima njemačko, talijansko ili slovensko osiguranje", ogorčena je Antić.
Po pitanju naših građana, samo ukoliko ih preveze hitna HZZO neće snositi trošak tog liječenja.
"Da je taj pacijent bio u Izoli u šopingu i da mu se to dogodilo što mu se dogodilo, u Novigradu ili Umagu, gdje smo u ovom konkretnom slučaju vozili pacijente, da su tada došli u Izolu tada bi bila prihvaćena kartica. Je li to paradoks", pita se Antić.
Svi premijeri i ministri zdravstva do sada su iskazali želju pomoći ovom kraju Hrvatske. Otkad smo u Europskoj uniji dovoljno bi bilo potpisati sporazum o prekograničnoj zdravstvenoj zaštiti, no to se ne događa. Hitna ode na put od 100 kilometara i nema je, a druga onda potom mora krenuti iz jedne od šest drugih ispostava, što znači da je neki novi hitni slučaj u nemilosti.
"Evo, došli smo sad do toga da gotovo imamo cijelu priču posloženu, međutim nemamo odobrenje čelnog čovjeka HZZO-a", ističe Slaviša Šmalc, pročelnik Ureda za zdravstvo Grada Umaga.
Birokratska prepreka je sljedeća: "Po HZZO-u bismo mi trebali u situaciji kada procijenimo da se radi o medicinski opravdanom roku, da mu ne možemo pružiti odgovarajuću zdravstvenu skrb u Hrvatskoj - a to su svi naši pacijenti koji su hitni pacijenti u sjeverozapadnom dijelu Istre - obratiti se komisiji HZZO-a koja će nam dati administrativnu dozvolu. Mi vremena nemamo ni naš pacijent vremena nema – nasred plaže je, ili usred trgovine ili nasred ceste gdje je doživio prometnu nezgodu. Ne znam na koji bismo način došli do te komisije HZZO-a da nam daju dozvolu", kaže Antić.
Odgovor HZZO-a
Zakon o zdravstvenoj zaštiti koji je usvojio direktivu Europske unije nalaže zbrinjavanje u medicinski opravdanom roku u najbližoj ustanovi. Prekogranična suradnja po pitanju vatrogasaca i policije je odavno riješena, ali po pitanju zdravstva nije.
"Smatram da je tu premijer pa ministar pa tek onda HZZO. A kad govorimo o HZZO-u, onda mislim da je to čelni čovjek HZZO-a koji ima svoje ime i prezime, koji bi trebao reći da se nešto može ili se nešto ne može i ako se ne može, zbog čega nešto ne može. Te odgovore nemamo, nažalost", kaže Šmalc.
Pet dana je reporterka Provjerenog bila u telefonskoj komunikaciji s ravnateljem HZZO-a Lucianom Vukelićem, a da potom nije htio stati pred kamere već je odgovore dobila pisanim putem.
"Pravo na korištenje zdravstvene zaštite na području EU-a detaljno je regulirano nizom EU propisa, pri čemu prijevoz pacijenata iz jedne države članice u drugu državu članicu u hitnom slučaju nije predviđen."
Nadalje su dodali - bolnica u Izoli ne udovoljava zbrinjavanju hitnih slučajeva.
"Od ranije spomenute mogućnosti zbrinjavanja pojedinih hitnih stanja samo u radnom vremenu od 7 do 14, po službenoj informaciji slovenskog zavoda osim zbrinjavanja pacijenata nakon infarkta tipa STEMI, nisu u mogućnosti 24 sata osigurati zbrinjavanje pacijenata niti u neurologiji i pojedinim drugim djelatnostima, a također ne mogu na liječenje primiti niz politrauma niti djecu."
No to naprosto ne stoji jer hitni prijem u Izoli radi od 0 do 24. Jedino ne mogu izvesti koronarografiju. Zato u Zavodu za hitnu medicinu govore da ih u tom slučaju ne bi vozili u Izolu, nego u Rijeku, jer nije cilj zloupotreba već spašavanje života. Izola zaprima i moždane udare, i to su višestruko dokazali putem projekta. HZZO pak navodi kako oni nisu sudjelovali u projektu, a ni slovenski zavod za osiguranje - što nije točno jer slovenski je zavod bio partner u projektu.
"Sigurno je da će bar jedna ili dvije osobe samo ove godine završiti smrtno, do čega ne bi došlo da idemo u Izolu, odnosno pet do šest ljudi će biti invalidi nakon te bolesti koju su doživjeli, recimo infarkta ili moždanog udara, i bit će na teret ovom društvu", kaže Gordana Antić.
To liječenje podrazumijeva samo izlazak iz životne opasnosti, a liječenje bi se nastavilo u Hrvatskoj. Nitko tu ne traži kruha preko pogače već traže zdrav razum i prava koja imaju i drugi građani Hrvatske.
"Takve odluke, s njima se svakodnevno suočavate. Nije vam lako, jako je teško donijeti odluku gdje ćete s pacijentom. Zato što će vam neka administracija dati po repici", kaže Jovanka Popović Glavičić.
HZZO kaže kako mogu snositi troškove liječenja pacijenata s EU karticom samo ako se osoba zatekne izvan matične zemlje, kao i da su od pacijenata kod kojih nije bio takav slučaj potraživali sredstva tužbama. Zaboravili su napisati kako su tužbe - izgubili.
"Nije im bila prihvaćena EU kartica, kao neosnovano, a ljudi su nakon tužbe dokazali da se u medicinski opravdanom roku to nije moglo ostvariti u našoj državi. Svi redom su dobili te presude", kaže Gordana Antić.
Nevjerojatno je da je prekogranična suradnja ostvarena u Metkoviću s bolnicom u Mostaru. A ovdje, gdje su obje zemlje članice Europske unije, to je zbog nekog nepoznatog razloga neostvarivo.
"Ako odustanemo, onda možemo samo otići iz ove države, kao što su mnogi napravili", kaže Antić.
Jer svi smo mi, pa i oni u rukovodećim foteljama, s moći donošenja odluka, potencijalni pacijenti hitne medicinske pomoći. Vjerujemo da bi svi, pa i ti iz fotelja, voljeli u što kraćem roku da su životno ugroženi stići u bolnicu. Makar ona bila preko granice.
Emisiju gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr