Dodatan dokaz da nas tijelo izdaje jest testiranje na poligrafu. Dvoje dobrovoljaca za Provjereno se pokušalo provući na ispitivanju u krim-policiji. Stručnjaci su za nas proanalizirali i političare, što im govori tijelo dok usta izgovaraju drugo.
Čak i kad šutimo, naše tijelo vrlo glasno govori. ''Riječi su isto važne, ali bitno je ono kako nešto govorimo, a ne što govorimo'', objašnjava certificirani trener neverbalne komunikacije Željko Trivanović.
Izrazi lica, pokreti ruku i nogu, položaj tijela. Sve to čini naš neverbalni govor kojim komuniciramo od rođenja. Ključna razlika je što tijelo ne može lagati. Koliko god se trudili muljati verbalno, odat će nas neki izdajnički znak. ''Nešto ga počne peckati na vratu, nešto ga počne žuljati. Oni koji nose kravatu osjete da ih kravata žulja zato što im njihov um govori 'Lažeš, ne bi smio to raditi', jer znamo da je čovjek stvoren da govori istinu'', pojasnio je izv. prof. dr. sc. Danijel Labaš s Odsjeka za komunikologiju Hrvatskih studija.
Podsvijest je prirodno trenirana da prepozna laž
Ima, naravno, loših i dobrih lažljivaca. Ove druge teško možemo uočiti. No, naša podsvijest zapravo je prirodno trenirana prepoznati ih, a da često toga nismo ni svjesni. ''Kad smišljamo laž, u tom trenutku naš mozak bude jednostavno preopterećen. Svjesni dio mozga mora preuzeti i funkciju nesvjesnog dijela mozga. Znači, svjesni dio mozga pokušava sakriti te informacije koje cure van'', objašnjava Trivanović. To našoj svijesti u pravilu ne uspijeva, pa lažemo, u nadi da nas drugi neće pročitati. ''To vam je očito po tome što čovjek koji vam laže se u jednom određenom trenutku, budući da mora kontrolirati svoje laganje, on se pretjerano ukoči. Nastoji kontrolirati što više svoje gestikulacije'', kaže Labaš.
Najoptimističniji su oni koji se pripremaju za laganje na poligrafu. Ispitivač i kriminalist Robert Šember kaže da je to gotovo svaka četvrta ili peta osoba.
Ekipa emisje provjereno angažirala je dvojicu profesionalnih hvatača lažljivaca, trenera za neverbalnu komunikaciju, koji je analizirao Roberta Matalina, čovjeka koji je prevario pola Hrvatske da skupi donacije, i kriminalističku policiju, odnosno ispitivača na poligrafu. Dvoje dobrovoljaca pokušat će slagati i njega i uređaj.
Riječi jedno, glava drugo
Trener neverbalne komunikacije Željko Trivanović za Matalina je rekao kako je vidljiv strah kada je uhvaćen u laži. ''Pokazuje neku ekspresiju straha, jer je znao u principu da nema dokument. Sad kad mu je novinarka postavila pitanje da pokaže ostatak dokumentacije, on je napravio neku ekspresiju straha jer ne zna što će sad. Nema te dokumente'', pojašnjava Trivanović.
Mikroekspresija straha vidljiva je tek kad se snimka uspori, ali je tu, kao i drugi brojni znakovi. ''Vidite kako govori 'U bolnici moraju imati moje dokumente' i pritom odmahuje glavom. Znači, njegova podsvjest nam govori da nema te dokumente'', kaže trener neverbalne komunikacije.
Riječi jedno, glava drugo. Tijelo, jednostavno, ne želi lagati. ''Kad smo bebe i kada se ne osjećamo dobro , što radimo? Cuclamo prst i počinjemo se dobro osjećati. Kad smo odrasle osobe, to više ne smijemo raditi. Onda si jednostavno dodirujemo usta, bradu ili lice, jer znamo da ne smijemo staviti prst u usta. Osoba se u ovom trenu pokušava smiriti'', govori Trivunić.
Robert Matalin se u sigurnosti svog doma pokušavao neverbalno smiriti, ali poligrafu to ne bi prošlo. Osoba mora sjediti mirno, gledati ravno i proći tri puta isti niz pitanja, koja čak zna unaprijed. Prije toga, obavlja se detaljan razgovor. Cijeli postupak zapravo traje satima. ''Mi pratimo što se mijenja u trenutku odgovora. Imamo pitanja koja nisu vezana za događaj i uglavnom jedno pitanje u testu vrhunca napetosti koje je vezano za događaj. Pratimo da li će se tu dogoditi promjene koju ispitujemo'', objasnio je Robert Šember.
Eksperiment na poligrafu
Mjere se dva parametra disanja, dva vezana za srce, tlak, otkucaji, promjene u vodljivosti kože, prokrvljenost prstiju, senzori pomicanja koji su u samom stolcu.
Nika će pokušati sakriti činjenicu da je svojevremeno u školi prepisivala. Nakon nekoliko pitanja da se utvrdi njezino normalno stanje tjelesnih reakcija, slijedi pitanje koje nas od početka zanima. ''Utvrđeno je da je najveća reakcija na kontrolno pitanje koje je glasilo 'Da li ste kada varali na testu u školi?' Tu vidimo da je došlo do najveće promjene u elektrodermalnoj aktivnosti kože, došlo je do blagog porasta krvnog tlaka i do promjene disanja u vidu potisnutog stepenastog disanja'', rekao je ispitivač na poligrafu Šember.
Nika nije prošla, pa će drugi kandidat, Ivan, pokušati prevariti poligrat. Na poligrafu ne pokazuje vidljive znakove nervoze. Prije ulaska, odabrao je papir s jednim od nekoliko ponuđenih brojeva i spremio ga u džep. Ispitivač je pokušato otkriti o kojem je broju riječ. Na sva pitanja, Ivan mora odgovoriti "ne". Iako se činio potpuno hladnokrvan, jednostavno nije mogao protiv sebe, iako se trudio slagati. Ispitivač je pogodio da je izvukao broj tri.
Postavlja se pitanje što ako je netko uznemiren od samog početka. ''Svi su naravno nervozni, ali ako je ta nervoza jednaka kroz cijeli test, to nama ne kazuje ništa. Ukoliko dođe do promjena na relevantno pitanje, onda to gledamo kao reakciju do koje ne bi trebalo doći'', kazao je Šember.
Stručnjaci analizirali političare
Stručnjaci su za Provjereno analizirali i neke javne osobe. Prvi je premijer i njegove reakcije na odlazak vladinim avionom u Finsku. ''Ovdje vidimo jedan klasičan primjer kada nestanu usne. Znamo kada nestanu usne, da ima problema. Znači naslutio je da će sada biti problematično pitanje'', zaključio je Trivanović i dodao: ''Vidjeli smo i gestu plaženje jezika. Nakon što je rekao 'Ja sam glavni, ja odlučujem'. Ovo je jedna gesta koja kaže 'Uh, baš sam ono dobro to rekao, baš sam faca'''.
Iako poslovično smiren, premijerovo tijelo često odaje nervozu. No, tako je s gotovo svim političarima. ''Popravljanje kravate i izraz nesigurnosti zapravo se očituje i u tome. Dakle, svaki čovjek kada ulazi u novi prostor bez obzira koliko on bio vičan javnom govoru, nastupima, osjeća jedan dio pozitivne treme, a neki možda čak i nelagode, a onda gesta popravljanje kravate, frizure, čišćenja nečega mogu biti zapravo i geste kojim oni nama pokazuju da se ne osjećaju baš lagodno'', objasnio je Danijel Labaš.
Nitko od nas nema poligraf pri ruci, pa se moramo oslanjati na vlastite procjene laže li tko. Iskusni kažu da čitanje nekog članka o neverbalnoj komunikaciji nije dovoljno. ''Jedan znak za sebe apsolutno ništa ne znači. Ako se ja počešem po nosu, što to nekome znači? To ne znači da ja lažem u ovom trenutku, to znači da me svrbi nos, možda sam alergičan'', istaknuo je trener neverbalne komunikacije.
Kao i verbalni govor, i neverbalni ima svoje rečenice koje tek onda stvaraju značenje.Jedna gesta ili trzaj ne mora značiti ništa. Mora ih biti barem nekoliko, a na umu moramo imati i kontekst situacije.
Dakle, ako baš morate lagati, pripazite na dvije stvari. Prvo, da tim činom nikome ne škodite. A drugo, da preko puta sebe nemate osobu koja će pozorno promatrati ono što mislite da niste izgovorili.
Emisiju gledajte četvrtkom od 22:15 na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr