"Znamo gdje živiš!" Desni ekstremisti zastrašuju neistomišljenike na kućnim pragovima, a sustav ih ne zaustavlja

"Štitite one koji su protiv Hrvatske, bando, bando komunistička! Kako vas nije sram! Ako mu se ne sviđa van iz države!"

Ovo su samo neke od parola i uvreda koje je skupina prosvjednika, predvođena Draženom Kelemincem, izvikivala krajem veljače u Splitu. Njihov je cilj bio doći ispred kuće roditelja novinara Borisa Dežulovića. Iako ih je interventna policija zaustavila, nasrtaji i uvrede nastavili su se na tek nekoliko desetaka metara udaljenosti, unatoč tome što je MUP Kelemincu izdao zabranu održavanja skupa na toj lokaciji.

"To se ne radi. Ne možeš dolaziti pod prozore. Ni meni, ni Plenkoviću, ni Božinoviću, ni nikome pod privatni prozor", jasan je Boris Dežulović.

Nož u tegli za cvijeće i poruka: "Znamo gdje ste"

Ovo nije prvi put da Keleminec i njegovi pristaše svoju "turneju" dovode pred tuđa vrata. Mete su im često ljudi koji nisu javne osobe, poput roditelja ili djece onih protiv kojih prosvjeduju. Posljedice takvog nametljivog ponašanja su zastrašujuće.

Političarka Dalija Orešković prisjetila se prosvjeda ispred zgrade svojih roditelja u studenom prošle godine: "Odlučila sam noć prije prosvjeda djecu preseliti na drugu lokaciju, da ne svjedoče svemu tome. Dogodilo se to da je otprilike mjesec i pol dana kasnije netko namjerno zabio veliki kuhinjski nož u teglu cvijeća ispred ulaza u stan na šestom katu u kojem žive moji roditelji. Tamo su mi tom prilikom djeca i bila smještena. Dakle, htjela se poslati poruka: misliš da si djecu zaštitila, evo, znamo."

Slično iskustvo dijeli i njezina kolegica Anka Mrak Taritaš:

"Moja djeca koja inače subotom i nedjeljom dolaze na ručak, rekla sam im u tu subotu - nemojte dolaziti, ne znam dokle će trajati. Sve je to normalno kad ljudi kažu da se ne slažu s vama, ali ovo je bila poruka: znamo gdje živiš."

Institucije zakazuju pred ekstremizmom?

Postavlja se pitanje – zašto policija i sustav dopuštaju ovakva okupljanja koja jasno krše Zakon o zaštiti osobnih podataka i nerijetko prelaze u poticanje na mržnju i nasilje?

Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einvalter upozorava na ozbiljnost situacije: "Kada organizirate javno okupljanje ispred nečijeg doma, otkrivate njihove osobne podatke. Da ne velim da zapravo možete uzrokovati da netko nakon toga dođe na tu adresu. Koja je uopće funkcija toga? Poruka nezadovoljstva se može poslati i na nekom trgu."

Stručnjaci upozoravaju da je problem u nedosljednom postupanju policije, ali i u zastarjelom Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira iz davne 1973. godine. Pravna država, čini se, funkcionira dvostrukim mjerilima.

"Pazite, država je čvrsta na nebitnim stvarima, čvrsta je na običnom građaninu. Ali za politički osjetljive situacije i skupine za koje se smatra da su utjecajne, nije čvrsta", zaključuje profesor s Pravnog fakulteta Vedran Đulabić.

Kako je Keleminec pred kamerama zaprijetio i samoj ekipi Provjerenog te zašto su institucije slijepe na uzvikivanje zabranjenih ustaških pozdrava ispred vrtića i škola? Cijelu priču pogledajte u videoprilogu reporterke Provjerenog Danke Derifaj.