Jedan od najtežih Hrvata pred kamerama magazina Provjereno posve otvoreno ispričao kako izgleda život s gotovo 300 kg. O svemu onome što prosječni mladići njegovih godina imaju, Goran može tek maštati.
Iz stana u kojem su morali micati štokove i uporno mijenjati pločice, jer sve pucaju ispod njega, nije izašao već godinu dana.
"Počelo je sve u trećem razredu kad je prvo imao probleme s slijepim crijevom, dok je skoro otišao na onaj svijet i nije se stigao niti oporaviti i onda smo imali saobraćajku, tako da je to sve krenulo poslje toga", kaže mama Biserka.
Goran kaže kako ga njegovo tijelo ubija. Više ne može raditi što hoće, a naučen je na hodanje, sportove, sad više ništa od toga ne može. Nije bio izvan stana već godinu dana, po gradu se nije prošetao tri godine. Pije mnoštvo tableta - za srce, pluća, želudac, smanjenje masnoća i kralježnicu i kaže da ga koštaju puno novca.
'A zašto ne bi otvoreno pričao, to je moj problem. I nije samo moj, ima i drugih ljudi samo ne znam srame li se pričati ili što. Ljudi poput mene se povuku u sebe, negativno misle. A što ću, ja da nisam takav kakav jesam, da se ne zezam koliko se zezam vjerojatno bi i ja bio potonuo još puno prije, a ovako se držim bar koliko toliko', kaže nam uvijek nasmijan Goran.
Prestao hodati, bol je prevelika
Spava samo u dva položaja, potrbuške ili sjedeći. Na leđima, kaže, ne može ni pomisliti spavati. "Kažu da ne dolazi dovoljno kisika u mozak i onda se dešavaju razne stvari, znači ne možeš spavati, ne možeš, jednostavno počneš se gušiti i onda moraš sjesti da bi mogao prodisat", kaže Goran.
Na WC ne može bez mamine pomoći, a izvan kuće nije izašao već godinu dana, jer hodati dugo ne može. Kad i krene hodati, osjeća bol u 4 kralješka, koja su mu oštećena, a bol opisuje kao da ga netko probada iglom.
"To je Treći svjetski rat sam sa sobom i sa kilama. Ja pobijedim malo pa kile pobjede mene, vodimo rat, kako bi se reklo", šali se na vlastiti račun Goran.
Imao je jednu vezu u životu, o djevojkama više ni ne razmišlja. Mašta o izlascima s društvom. U stanu je morao raditi preinake kako bi mogao prolaziti kroz vrata, micati štokove.
Prekinuo i vezu s djevojkom
"Bio sam u vezi dvije godine, dobro nije bila iz Zagreba bila je iz Rijeke, ali smo se viđali, to je bilo još dok sam mogao hodati, dok nisam bio ovakav i prihvatila me kakav jesam, bože dragi, jedino kaj je bilo problem, eto, nismo imali baš da se viđamo previše pa rekli smo ajde, kaj, bolje se razići kao prijatelji", priča Goran.
Pokušava smršavjeti, ali mu kaže ne polazi za rukom. Stalno vodi rat. 'Koliko ljudi misle da ja jedem? Jako puno. Dok se ne uvjere u suprotno, onda kažu Bože dragi pa ja pojedem više nego ti.'
"Jedino mi je stravično žao, teško mi je i žao mi je i Boga molim da ne padne u krevet", pribojava se njegova majka Biserka.
'Unutra vrvim snagom, a izvana sam klonuo'
"To je najžalosnije što iznutra vrvim snagom, a izvana sam kolnuo jednostavno, nemožeš ono što bi htio i nemožeš dalje. Za mene bi bila sreća da uspijem početi skidati kile, to bi bila sreća za mene da se vratim na ono kad mogu ići van, kad sam se mogo kretati, eto samo da skinem ove kile. Vjerojatno me negdje čeka izlaz, a sad kad će taj izlaz doći to je vjerojatno dugi tunel u koji sam ušao, a sad kad dođe izlaz doći će, nadam se da će doći brzo", kaže Goran.
Goranovu cijelu ispovjest pogledajte u video prilogu magazina Porvjereno koji se nalazi u tekstu.