Rašćane su danas selo od niti 130 stanovnika. Ekipa emisije Provjereno dogovorila je susret s Dobroslavom Pejkovićem, bivšim predsjednikom mjesnog odbora tog sela. Sve je ovdje bivše, jer nema više niti pošte niti mjesnog odbora.
Slika pustoši u Rašćanima česta je u mnogim dijelovima Hrvatske. S tvrdog je kamena većina otišla, prvo u najbližu Makarsku pa u Split, Zagreb i dalje u Njemačku. Ovdje jedino ima vukova i, navodno, migranata. ''Pa da, ja sam isto te priče čuo, ali nisam nikad ništa vidio. Ne znam. Ne mogu o tome govoriti. Nisam vidio ništa pa ne znam, ali vjerovatno je nešto bilo. Ali to nije eskaliralo, nije to neki alarm'', kaže Pejković.
U Makarskoj je odjeknula vijest da se ovamo dovoze ilegalni migranti, da su provalili u kuću za velikog nevremena i prespavali. Ta je vijest došla i do ekipe emisije Provjereno. No, još važnije, došla je i reakcija tamošnjih stanovnika, ljudska i tako suosjećajna. ''Ja ne znam što bih mislio. Meni ništa ne čine. I da ih nađem u kući, da su mi provalili, ja im ne bih ništa. Počastio bih ih, dao bih im jesti i piti'', kaže Ivan Erceg iz Makarske.
Ekipa emisije Provjereno s lokalcima je posjetila mjesto gdje krijumčari navodno ostavljaju migrante. Pokazuju i fotografiju koju su snimili, a na njoj se jasno vide i žene i djeca. Oni koji to nisu doživjeli, teško da mogu i zamisliti kako je to.
Suosjećaju s migrantima
Netko zarađuje na tuđoj nesreći. Nad time se mještani ne prestaju zgražati. Govore to dok s ekipom emisije Provjereno prilaze kući u kojoj su migranti prespavali. Suosjećaju jer znaju dobro što je bura i led, a tek kad uz to još padne kiša... Tada ovo postaje još surovije mjesto. Tko bi ih ovdje vidio i našao, kilometrima uokolo sve je prazno. U daljini je autocesta kojom u zimskim mjesecima rijetko prođe automobil.
Nakon što se pronio glas o nepozvanim gostima, gospodin Erceg došao je s vlasnikom kuće do objekta u koji su migranti provalili. Našli su jedino mokru odjeću koju su ostavili za sobom.
Ekipa emisije Provjereno zaputila se prema drugom zaseoku. Tamo ih je dočekao još jedan Erceg, u velikom poslu. On planira izgraditi vilu s bazenom, za turiste, ali prije svega gradi kapelicu za svetog Antu, da ih sve čuva. I naše i njihove.
Većina stanovništva iz ovog kraja je bila na mjestu migranata, na radu u Njemačkoj. Oni dobro znaju što znači biti sam u tuđoj zemlji. ''Sto posto znam i kako je to težak život. Kad dođete u Njemačku, ne znate ni govoriti, ne znate ništa. Ne znate gdje vam je dućan, nemate auta. Odvede vas se na gradilište, vi radite kao rob. Ne znate ništa. Smatram da ti ljudi, migranti, da oni nisu došli nikoga da ubiju ovdje, ni da opljačkaju, nego da se bore za svoj život kao što bismo se vi i ja borili.
Ja mislim da ljudi bježe od puške, od oružja, da mu ne ubiju dijete i ženu. Pa vi bi isto bježali. Smatram da bi i vi i ja bježali da vas ne bi tko ubio na vašem ognjištu. On će doći iz Sirije ovdje u Hrvatsku. Što će u Hrvatskoj raditi? Mi smo jedna mala, sirotinjska zemlja i nema nas puno. Pa i ja sam bio u ratu, i on je bio, svi su bili u ratu. I naši su bježali Hrvati. Znate kako je bilo'', govori Jure Erceg.
''Svi smo prošli taj vražji rat''
Mnogi od njih znaju koliko im je tada, u tom kaosu, značila pomoć, obrok ili zaklon, koliko su bili zahvalni na tome. Nisu tu dobrotu zaboravili. ''Svi smo mi prošli taj vražiji rat koji je bio kod nas, i kada smo išli daleko od kuće. Nismo branili ispred kućnih vrata, nego smo išli dalje, pa su nam ljudi pomagali. E sad, zbog čega ovi ljudi prolaze, to treba netko drugi vidjeti. Ali žalosno je ako oni idu dalje, da ih Hrvatska ne pusti. Tako da ne znam što bih vam rekao'', kaže Miroslav Prgomet iz Makarske.
Jure Erceg je ekipi emisije Provjereno pokazao kuću u kojoj očekuje Nijemce, Šveđane, Francuze, turiste iz bogatih zemalja o kojima sanjaju migranti ostavljeni u Rašćanima.
Priča se svašta po selu i sugovornici nevoljko govore o tome. Ali znaju da ljudima u nevolji treba pomoći. A jesu li im dobre namjere? To na njihovu dušu. Ipak je netko drugi plaćen, kažu, da lovi te nesretne ljude.
Tvrda Zagora sada pokazuje svoju mekšu stranu. Razumiju, ne sude. Bi li oni postupili isto i pobjegli od rata? Ne znaju, ne poznaju situaciju na Bliskom istoku pa, za razliku od mnogih, ne sude na neviđeno. Veći problem za njih je prazna škola u kojoj je nekada bilo stotinjak djece te je radila u dvije smjene, a sada nijednog djeteta. To je ono što njih tišti.
Kako onda suditi tim ljudima koji dug put prelaze, ne po dobru, nego po zlu? Što mi možemo učiniti? Pa možemo možda pokušati biti ljudi.
Emisiju gledajte četvrtkom od 22:15 na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr