Dvije godine su prošle. Mira i dalje nema. Na prvi dan ljeta 2018. godine, tada 21-godišnji Sani, odlučio je reći zbogom.
''Napisao je oproštajno pismo, da nas jako voli i da mu je krivo i da može promijeniti život, da bi ga promijenio. Ali nije išlo. Gledaš ulazna vrata kad se bude pojavio, a nikad ga nema. Nikad više neće doći'', priča Sanijeva majka Anica Buhin.
''Znalo se dogoditi, kad sam bio u onom ludilu kockarskom, da sedam dana ništa ne jedem. Znači samo kava, cigarete i voda. I udaranje po aparatima ili online igranje kladionice'', riječi su to čovjeka koji na klađenju nije izgubio samo stotine tisuća kuna, već zamalo i svoju obitelj.
''Kockar ima samo dvije opcije''
''Kockar kao kockar nakon nekog vremena može imati samo dvije opcije. Ili Remetinec ili Mirogoj. Treće opcije nema'', kaže. Zastrašujuće su to riječi koje su se jednoj obitelji pokazale istinitima.
''Ne mogu se nositi. Ne možeš preboljeti svoje dijete, a jedina volja mi je ovaj intervju je da spriječim nečije dijete koje je u istoj situaciji kao što smo mi. Samo zbog toga sam pristala na javni govor da pomognemo toj djeci na neki način, da ih spasimo, da ne pate majke i oni koliko patimo mi'', govori Anica Buhin.
Zavodljive reklame, primamljivi iznosi, lagodan život bez muke, rekli bismo – bez motike i lopate. Počinje kao igra, zabava, a nerijetko završi kao golem problem, mnogima nerješiv.
Dan i noć misli samo o kockanju
Sugovornik iz ove priče kaže da je on na kockanje potrošio oko 600.000 kuna.
Na pitanje odakle mu novac, kaže – krediti. ''Radim u dobroj firmi, imam dobru plaću. Na početku je to bio manji kredit pa se to potrošilo. Pa je išao malo veći kredit i tako smo se stalno vrtjeli iz kredita u kredit, pa sam posuđivao od prijatelja, rođaka. Od kamatara nisam jer imam familiju. Toga sam se najviše bojao'', ispričao je.
Dan i noć provodio je samo s jednom mišlju – kockanje. Vodio je paralelni život. ''Kockar ne da laže, mi smo magistrirali laganje. Znači, izmislit ćemo sve i svašta samo da dođemo do novca'', govori. On je zreo i obiteljski čovjek. Ipak, nije si mogao pomoći. Mladima je još teže.
Počeo već u srednjoj školi
Anica Buhin, majka pokojnog Sanija, kaže da su primijetili da je on kockanjem počeo u srednjoj školi.
''Kad smo shvatili to pokušavali smo doći do onoga tko ga je naveo na to. Pratila sam i kockarnice, njega, svaki njegov korak jer on nam je bio sin jedinac. Voljeli smo ga najviše na svijetu. Išla sam u kladionicu, on je imao 17 godina kad sam ga pratila. Došla sam do kladionice i pitala sam: 'Jeste li ste vi provjerili njegovu osobnu iskaznicu?''', prisjeća se. Naravno da nije i ne rade to svi. Dokazalo je to i Provjereno prije nekoliko godina. Mladi glumac, maloljetnik od tada tek 14 godina, bez problema je uplatio listić.
''Mi se apsolutno zalažemo protiv toga. Međutim, nisu svi članovi naše udruge pa mi ne možemo garantirat'', kaže Dalibor Jelavić iz Hrvatske udruge priređivača igara na sreću.
Zašto se tolerira laka dostupnost takvim mjestima?
Pokojni Sani krenuo je rano, krajem osnovne škole i nastavio u srednjoj. Anica, kaže, ništa nije ignorirala.
''Obratila sam se i policiji, zašto svaki kafić mora imati automate i kladionice? Zašto naš sistem dozvoljava? Naša država se bori protiv nečega, a ne bori se protiv mladi ljudi koji stradavaju na takve načine, koji se bore da žive, a ne mogu živjeti'', govori Anica.
Razlog zbog kojeg država tolerira dostupnost takvih mjesta je vrlo jednostavan. ''Iza trgovine i turizma, mi smo branša koja najviše uprihoduje'', otkrio je Dalibor Jelavić iz HUPIS-a. U pitanju su dakle, milijarde kuna prihoda i poreza. Biznis je legalan, ali ima svoje nuspojave.
Zabava koja lako prelazi u ovisnost
Kocka se svakako. U kasinima, automat klubovima, gotovo svaki kafić ima aparat za klađenje, a tu je i online mogućnost. Zabava vrlo lako preraste u ovisnost.
''Prosječan dug našeg pacijenta za prošlu godinu bio je negdje oko 32 ili 33 tisuće eura. Za ovu godinu, ja bih rekao da će ova statistika, nažalost, biti i veća. Već danas imamo ljude u grupi čiji su dugovi preko milijun i 500 tisuća kuna'', otkrio je specijalist psihijatar dr. sc. Davor Bodor.
Unatoč tome što tijekom pandemije nije bilo sportskih događaja, broj novih ovisnika koji dolaze na terapiju, tvrdi dr. Bodor, porastao je, i to dramatično.
Kockarnica u Zagrebu više nego u Portugalu
''To što kockanjem nešto ne pijete ili ne unosite u krvnu žilu, ili ne šmrčete ne znači da ne možete postati ovisni. Istraživanja su pokazala da je kod nas oko 50 i 100 tisuća ovisnika o kockanju, a ako uzmemo u obzir činjenicu da svaka ovisnost o kockanju pogađa negdje između četiri i osam osoba između najbliže okoline, onda je problem tim veći'', objašnjava dr. Bodor.
Da problem postoji ne kriju ni u udruzi koja okuplja one koji priređuju takve igre. Činjenica da jedan Zagreb ima više takvih mjesta nego cijeli Portugal je nevjerojatan.
''Nažalost, to je točna informacija i mislim da taj broj negdje treba zaustaviti jer nešto čega je previše radi puno problem, a onda su tu i posljedice i ovisnosti koje idu uz to'', smatra Jelavić.
Albanija bila u sličnom problemu
Albanija se prije nekoliko godina suočila s ozbiljnim, vrlo sličnim problemom.
''U samo jednoj četvrti znalo je biti 10-15 mjesta za klađenje. I nije to ovdje bio problem samo za mlade, već za sve generacije'', govori Ledio Braho, pravni stručnjak iz Tirane. Problem nije eskalirao samo ovisnošću mnogih građana, već i kaznenim djelima.
''U Tirani prije otprilike dvije godine su se dogodila ubojstva i to su bili ljudi koji su bili povezani s klađenjem. To je bio okidač za vladu da pronađe zakonite načine da zabrani svu vrstu klađenja, i online klađenje više nije dozvoljeno u Albaniji'', kaže stručnjak.
Sve je zabranjeno, osim u kasinima u sklopu elitnih hotela. Ovisnici i njihove obitelji albanski primjer drže dobrim.
Zabrana pogoduje crnom tržištu
U udruzi kažu da je albanski model pogrešan. ''Ja vam garantiram da će procvasti crno tržište, a ono je najveća opasnost za državu jer država ne uprihoduje. Mi nekako gledamo stalno prema našim partnerima u Europi i želimo regulirati tržište, ne zabranjivati. Mislim da zabrana nije rješenje i da vodi ka još gorim problemima'', smatra HUPIS-ov Jelavić.
Nedavno su u Hrvatskoj donesene izmjene zakona vezane za igre na sreću. Sada oni koji otvaraju takve djelatnosti ne smiju biti manje od 500 metara od škola, vjerskih ustanova. Oni koji su prije otvorili – nikome ništa. Zakon nije retroaktivan. Ima li pet ili 50 takvih mjesta u nekom naselju, također nitko ne regulira. Troše li socijalni slučajevi pomoć i dalje na kocku!?
Dug će vraćati godinama
Sugovornik Provjerenog već mjesecima je na terapiji. ''Kad sam dotaknuo dno prošle godine u 11. mjesecu, kad sam izgubio jako velike novce, ja sam s 90 kilograma pao na 68. Ja sam tu došao u jako lošem fizičkom stanju i psihičkom'', kaže. U kladionicu nije ušao od studenog. Dio duga je uspio vratiti.
''Ja mislim da će mi negdje 10 ili 15 godina trebati da vratim kompletno sve dugove što imam. Da nisam došao ovdje, ne bi bio više 350 tisuća kuna dug, nego bi vjerojatno bio negdje 500, 600 tisuća. I tko zna što bi bilo. Vjerojatno bi bila rastava sa ženom, raspad kompletne obitelji, možda bi bio i otkaz na poslu. Svega bi bilo'', govori.
Aničina priča nije usamljena. Nije to jedini slučaj suicida zbog ovisnosti o kocki. Zato je odlučila progovoriti. Unatoč terapijama na koje je išao, dogodilo se najgore. Naučiti živjeti bez jedinog djeteta, i dalje ne zna. Ne može.
Broj ovisnika raste
''Dan prije je rekao da nas voli najviše na svijetu i da živi jedino za nas, a nešto ga je privuklo i nije se mogao nositi s tim. To je njemu stvaralo veliku bol, tako da smo mi pokušavali na sve načine da ga spasimo, ali ipak je to bilo jače od njega'', kaže Anica.
Prosječna starost ovisnika o kocki je 32 godine. Njihov broj, tvrdi dr. Bodor, raste. U kocki se okušalo 73 posto djece u srednjim školama, ilegalno naravno.
Tanka je linija između ovisnost i zabave. A trebala bi biti samo zabava. Anica je odlučila govoriti, pisati, moliti čak i Vladi, predsjedniku. Njezina priča malo koga će ostaviti mirnim. Biznis težak milijarde koji, koliko god donosio dobra proračunu, treba znati kontrolirati, jer posljedice, vidimo, znaju biti itekako teške, pa i kobne.