Pod velom tajne, skrivajući se od granata, održali su koncert. I to kakav koncert. Tristotinjak Sarajlija, usprkos ratu, pjevalo je s njima puna dva i pol sata. Taj im je koncert vratio nadu i poručio da nisu sami.
Za one koji možda nisu znali, opsada Sarajeva najduža je opsada jednog grada u modernoj povijesti. Trajala je gotovo četiri godine. Poginulo je više od 14.000 ljudi. Na grad je ispaljeno više od 50.000 tona projektila.
''Ja se konkretno ne sjećam puno stvari iz rata. Jednostavno su mi izbrisani iz memorije, ali taj dan kada je Bruce Dickinson održao koncert, otkako sam otvorio oči i navečer dok ih nisam zatvorio, nešto je najljepše u mom životu. To je jednostavno jedini najsvjetliji trenutak tog rata, tog pakla koji smo mi proživljavali'', prisjeća se Amer Varesanović. Bilo je to 14. prosinca 1994. Godine, u Bosanskom kulturnom centru.
''Tko bi bio dovoljno lud da to napravi?'' - ''Bruce Dickinson!''
Trevor Gibson je čovjek kojem je onako, kako kaže u šali, palo na pamet da u opkoljeni grad dovede rock zvijezdu. Trevor je u to vrijeme u Sarajevu radio za UN. On i šačica entuzijasta prvo su u razoreni grad pozvali Rolling Stonese. Oni su odbili. Onda su pozvali Motorhead koji je pristao. No, tri tjedna prije koncerta otakazali su cijelu turneju, pa i Sarajevo. ''Martin Morris (jedan od organizatora koncerta koji je i jedan od najzaslužnijih za dolazak Dickinsona u Sarajevo) uspio je dobiti urednika rock magazina Kerrang. I rekao je: 'Imamo tri tjedna. Motörhead je otkazao, moramo održati koncert. Znaš li tko bi bio dovoljno lud da to napravi?' Urednik je rekao: 'Bruce Dickinson. Nitko drugi to neće. Bruce Dickinson'', priča Gibson.
''Zazvonio mi je telefon. Bio je to Bruce. Rekao mi je da ćemo imati koncert, ja sam rekao super. Onda je on rekao da je koncert u Sarajevu. 'Čekaj - rekao sam - na svim je vijestima. Zar tamo nije rat? Bruce je bio vrlo miran i govorio: 'Ne brini se. Bit će sve u redu'. Mislio sam da je sigurno primirje, da nas ne bi pozvao na koncert baš u ratnu zonu. To bi bilo glupo, zar ne? I zapravo, bio sam u krivu. Bilo je glupo. To smo i napravili'', kroz se smijeh se prisjeća basis Dickinsonov basist Chris Dale koji je u to vrijeme imao samo 19 godina.
Došli su u Split odakle su trebali helikopterom biti prebačeni u Sarajevo. No, njihov helikopter nije stigao po njih jer je pogođen. ''UN-ov zapovjednik u Splitu je rekao: 'Ne možemo vas sigurno dovesti u Sarajevo, jednostavno otiđite doma'. Bruce je rekao: 'Ne, ne! Ako smo došli ovako daleko, naći ćemo način''', priča Gibson.
Riskirali živu glavu da dođu do Sarajeva
Probijali su se do Sarajeva u kamionu organizacije koja je dovodila konvoje pomoći. Riskirali su živu glavu i na kraju uspjeli ući u Sarajevo. ''Bilo je to jedno iskustvo upoznavanja ljudi, vožnje gradom gdje sam vidio kako sve to izgleda. Nikada prije nisam vidio ništa slično. Šokira te'', priča basist Dale.
''Bio sam tamo samo tri, četiri dana, ali bila su to najduža tri, četiri dana u mom životu. Činilo se kao vječnost. Ne mogu ni zamisliti kako je bilo ljudima koji su tamo živjeli'', rekao je Dickinson za Dnevnik Nove TV u studenom 2016. godine.
Ljudi su ginuli, snajperi nisu birali. Plan za koncert su imali, ali se moralo paziti na svaki korak. ''Mnogo je ljudi u Sarajevu ginulo u redu za vodu, kruh. Gdje god je bilo neko veće okupljanje, padale su granate. Jako veliki broj civila je ginuo na taj način. Onda nisu smjeli razglasiti da će biti koncert radi tog rizika'', priča glazbenik Mirza Ćorić.
Nije se znalo hoće li biti struje za koncert
Do karte se dolazilo na sve moguće načine, a Sarajka Vanja Nogo se uz smijeh prisjetila kako je ona dobila toliko željenu kartu. ''Jedan dan zvono se čulo na vratima. I mama pogleda kroz špinu i kaže neki momak. Ja sam sad u dnevnoj sobi čekam da mu ona kaže kako mene nema kući. I sad mama ono: 'Dobar dan, dobar dan, Vanja nije kući'. I on kaže: 'A baš šteta. Donio sam joj kartu za Brucea Dickinsona da idemo zajedno'. Kad sam se ja preko trosjeda, dvosjeda, mame, reko: 'Tu sam'. I mama ono kao: 'Bezobraznice jedna, u laž me utjeruješ'. I tako sam ti ja došla do te karte. I taj momak je sa mnom došao do BKC-a. Poslije se ne sjećam što je bilo s njim'' (smijeh).
Neizvjesnost je bila u zraku. Nije se znalo ni hoće li biti struje za koncert. ''Nismo znali hoće li itko doći. Bili smo u dvorani i bilo je: 'Nadajmo se da će se netko pojaviti''', priča Gibson. Nije dugo to trajalo jer su se pojavili ljudi. No, još nitko nije vjerovao da će se Bruce pojaviti. Nedugo zatim su ga i stvarno ugledali. ''Ovo je koncert za koji nitko nije mislio da će se održati'', rekao je tada Bruce Dickinson. ''Mi kad smo ušli u BKC, i dok nismo izašli, apsolutno rat nije postojao za nas'', kaže Amer Varesanović.
''Bilo nam je potpuno svejedno što će poslije toga bit. Znaš ono, sad može i pucat i ne pucat i ranit te i ubit, tebi je to bilo toliko svejedno. Tebi kao djetetu od 15 ili 16 godina, to je bio neki vrhunac u životu vidjet Brucea Dickinsona. Znaš ono, kao, više ništa nije bitno. Mi smo ga vidjeli, odslušali, evo sad tu smo, izvolite mi smo svoje završili'', priča Vanja.
Drugo mjesto, drugo vrijeme, isti ljudi
O cijeloj priči je snimljen i dokumentarni film ''Scream for me Sarajevo'' koji priča priču o cijelom tom nevjerojatnom putu u opkoljeni grad i koncertu. Film je ponovno povezao Dickinsona, bend, organizatore koncerta i ljude koji su tada bili u BKC-u. Producent filma Adnan Ćuhara je i nominirao Dickinsona za titulu počasnog građanina Sarajeva, a onda i organizirao njegov ponovni dolazak u Sarajevo nakon 25 godina.
U lokalnom kafiću, večer uoči dodjele priznanja Dickinsonu, tako je organiziran i koncert. Neko drugo mjesto, neko drugo vrijeme, ali isti ljudi. Svi su znali da će Bruce doći po priznanje, ali ne i da će se pojaviti tu večer u kafiću. Glavom i bradom. U trenutku kada je ušao u kafić, nastao je potpuni kaos. Efurija. Emocije. Apsolutno svi su bili pod dojmom. Svatko je htio barem jednu fotografiju, autogram ili barem stisnuti ruku tom čovjeku. Ubrzo se na pozornicu popeo Trevor Gibson i pozdravio publiku, a onda je Chris Dale (basist), zajedno s Mirzom koji je prije 25 godina bio na koncertu zasvirao Tears of the Dragon – pjesmu koja je mnogima obilježila to ratno vrijeme. Amera je ta pjesma posebno dirnula.
''Prijatelj koji je, nažalost, izgubio život u ratu, moj dobar prijatelj i ja skupa smo gledali i slušali spot te pjesme. Jednostavno me uvijek podsjeti na njega, na jedan mali, mladi život. 15 godina je imao, dijete. Nikome ništa nažao nije učinio, ali su ga ubili. Tako da nakon toga ja izbjegavam da slušam tu pjesmu koja je veličanstvena'', ispričao je Amer i otkrio da tu pjesmu nije čuo 25 godina.
Malo tko je spavao nakon te večeri , ali svi oni došli su sutradan u gradsku vijećnicu kako bi podržali čovjeka koji je u ratno vrijeme podržao njih. Sad je njihov počasni građanin. ''Ja sam tip koji je dobio nagradu, ali u ovoj prostoriji su ljudi koji su došli i odradili ovo putovanje sa mnom. U ovoj prostoriji su ljudi koji su tu živjeli pod opsadom. Trevor je bio ovdje, radio i izlagao svoj život cijelo vrijeme za ljude u Sarajevu. I stvarno, velika je čast, ali mislim da ova nagrada jednako pripada i narodu Sarajeva koji je još uvijek ovdje'', rekao je počašćeni Dickinson.
''Gledam na to kao na nevjerojatnu sreću. Prvo što sam bio tu, pa sreću što sam preživio rat, i onda da te ljude upoznam nakon ovoliko vremena kroz film i da ih zovem prijateljima. Ja mislim da je to nevjerojatna sreća. Liijepa je to priča za ispričati unucima, ja mislim'', zaključio je Mirza.
Emisiju gledajte četvrtkom od 22:15 na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr