Dvije minute i šest sekundi. Točno toliko je prošlo od trenutka kada je Bojan Bešić zapalio tzv. gumenu sobu, do momenta kada se plamen proširio i zahvatio kameru koja prestaje snimati. Pravosudni policajci nisu reagirali. Ili nisu primijetili ili nisu htjeli. Ugušio se, a tijelo je izgorjelo.
'Nama su u policiji rekli da se javimo zatvoru i ja sam nazvala i rekla ja sam sestra od Bojana Bešića. Onda su se izgubili prvo su rekli da nazovem na drugi broj pa na neki treći i na kraju su rekli da nazovemo za 10-15 minuta i kad sam sljedeći put nazvala tada su mi rekli vaš brat je zapalio samicu i preminuo i tu sam ja rekla... Pala sam na pod i došao je moj brat i nastavio razgovarat s njima', kaže nam Ana Bešić, sestra pokojnog Bojana.
'I meni je iz zatvora rečeno da je moj brat počinio samoubojstvo u ćeliji u kojoj je boravio da je zapalio ćeliju i pronađen mrtav. Ja sam na to pitao kako je mogao zapalit ćeliju u kojoj je samo roba i madrac koji mogu gorit, a sve je ostalo željezno od ormara i kreveta. Oni ništa nisu htjeli odgovorit na to, a ja sam kasnije iz svog izvora doznao da se to dogodilo u gumenjari, sobi za izolaciju', kaže Bojanov brat Vedran.
Snimku posljednjih trenutaka života 25-godišnjeg Bojana ekskluzivno objavljujemo. O ovom se slučaju u pulskom zatvoru u gradu puno govori, a u javnosti malo zna. Rijetki žele pred kameru. Ovaj službenik iz Pule iz prve je ruke doznao neke detalje, a progovorio je anonimno.
'Jedan od pritvorenika je prilikom izlaska iz zatvora odnosno premještaja u drugu instituciju izjavio da je bio svjedok tog nemilog događaja dok je ćelija gorjela i čuo je kako čuvari govore, dok se osjetio dim i vika, da ga malo puste da će se naučiti lekciju i pameti, u međuvremenu su se vrata od topline raširila i nije ga bilo moguće spasiti tako da je do kraja izgorio. On je taj dan preseljen u drugu instituciju, a to je čuo dok je čekao da ga presele', kaže nam službenik.
Dogodilo se to samo dva mjeseca prije nego što je 25-godišnji Bojan trebao na slobodu. Zadnju kaznu od 8 mjeseci, služio je u Puli zbog prijetnje bivšoj djevojci i nezakonite upotrebe osobnih podataka. U to je vrijeme tamo boravio i Dalibor Milanović.
'Dečko je imao upaljač kod sebe, oni se brane da ga je imao u grlu. Nije ga imao u grlu, nije imao u grlu to znaju svi. Imao ga je u zadnjem džepu ili sa strane i kako su mu ruke vezali, šta? Teško izvadit upaljač. Ali on sebe nije imao namjeru ubit, dečko je mlad... On nije bio za umrijeti', rekao nam je Dalibor.
Prostorija u kojoj je Bojan stradao, prema riječima brata Vedrana, koji je također proveo neko vrijeme u zatvoru, trebala bi biti najsigurnija. Obložena je spužvom kako bi se spriječilo samoozlijeđivanje zatvorenika. 'Ja mislim da takve prostorije nisu prošle kontrolu i nisu odobrene od stručnih osoba, konkretno u Puli ta prostorija nije baš za tu svrhu, obložena je sa skajem i spužvom, a osim toga bilo je i nekih oštećenja na vratima', kaže Armin Tatarević, predsjednik sindikata pravosudnih policajaca.
'Samica je tzv. izolacija ili buksa, tamo kad nešto napravite morate ići na na stegovni na kojem vam se odredi koliko morate provesti u izolaciji i tamo odradite tu sankciju. A gumenjara tzv. posebna prostorija, u koju se stavljaju ljudi samo kad ih se ne može smiriti i to se stavljaju od 12-24 sata. To su malo strože mjere treba biti skinut gol, ostavljen u gaćama, boksericama i pod stalnim nadzorom i to je ujedno jedina prostorija koja je pod video nadzorom', kaže Bojanov brat Vedran.
Upravitelj zatvora Goran Terković zbog ovog je slučaja suspendiran, ali je vrlo brzo i vraćen na posao. DORH je protiv dvojice pokrenuo istragu sumnje u počinjenje kaznenog djela,a protiv četvorice se vodi interni disciplinski postupak.
'Zbog predmetnog događaja nitko nije smijenjen i dobio otkaz, ali kako su inspekcijskim nadzorom utvrđeni propusti u radu, četiri službenika Odjela osiguranja odmah je udaljeno iz službe i protiv njih je pred Službeničkim sudom za državne službenike sustava izvršavanja kazne zatvora u Ministarstvu pravosuđa pokrenut postupak zbog teške povrede službene dužnosti, koji je još uvijek u tijeku', stoji u priopćenju Ministarstva pravosuđa.
Za sindikat u potpunosti neprihvatljivo, jer tvrde, odgovornost je sustavna. 'U ovom slučaju ponovno su krivi samo pravosudni policajci, kažem istraga će utvrditi koliko oni snose sami krivnju, ali nisu jedini krivci u ovom slučaju. Nije nitko nadzirao zatvorenika u toj prostoriji, vjerojatno čovjek koji je bio tu raspoređen je poslan neko drugo mjesto', kaže Armin Tatarević.
Na uvjete i tretman Bojan se često žalio, a o tome je pisao bratu neposredno prije smrti. 'Znaš, Flego ima zloćudni tumor, a ovaj doktor tu jede gov** i ne želi nas liječit. A i ja imam zdravstvenih problema i ne je** me tako da znaš, ako mi se desi nešto, da znaš ko je kriv i da ga se može tužit, jer kad izađem tužit ću tog smrada', stoji u jednom Bojanovom pismu.
Nasilju je svjedočio i bio mu izložen cijelo svoje djetinjstvo. Otac je tukao majku, njega i dva brata. Odrastao je po zatvorima i popravnim domovima. Iza rešetaka proveo je ukupno pet godina, zbog krađa, razbojništava i nanošenja tjelesnih ozljeda. Drugačije nije znao.. Jesu li zbog toga okolnosti njegove smrti zaslužile ostati nerazjašnjene, je li njegov život zbog toga manje vrijedio? Za svoja je nedjela Bojan odgovarao, ali za njegovu smrt i nakon 188 dana nitko nije.
Emisiju gledajte četvrtkom od 22:15 na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr